3. korizmena nedjelja – C

U svojoj neobičnosti mi ljudi smo skloni previdjeti ono važno, a usredotočiti se na pogrešno, površno i usputno. Naravno, grešnost je jedna od nezaobilaznih stvarni u životu, jer nema čovjeka koji nije grešan. Ali mi ljudi možemo različito pristupiti grijehu. U tom rasponu ima onih koji ga minimaliziraju do onih koji ga uopće ne vide. Ima onih ljudi koji ga vide kod drugih ljudi, a ne vide za sebe same, te su onda prema sebi popustljivi, ali prema drugima nepopustljivi. Zato su i njihove mjere nepravedne, te što sebi dopuštaju, drugima zamjeraju. To se najbolje vidi u tegobnim situacijama života koje izmiču našem shvaćanju i tumačenju. Kad se dogodi neka nesreća vrlo često ne znamo protumačiti prave razloge tome zašto je neke ljude zadesila takva nesreća. Ali najčudnije je da, kad se spoji nesreća i neznanje, da ima ljudi koji imaju odgovor koji smatraju ispravnim, što je vrlo nelogično. No to čine samo zato što se radi o tuđim životima, pa sebi onda dopuštaju takve nelogičnosti i kriva tumačenja.

Takvu situaciju pronalazimo i u današnjem Evanđelju u kojem čitamo da neki ljudi javljaju Isusu da se dogodila tragedija jer je Pilat dao masakrirati neke Galilejce. Oni koji dojaviše Isusu za ovu tragičnu vijest očekivali su i njegov komentar, no jednako tako imali su svoje uvriježeno mišljenje. Zato ih Isus želi poučiti jer je znao da imaju krivo tumačenje tog što se dogodilo, a od njega su očekivali neku vrstu potvrde vlastitog mišljenja.