22. nedjelja kroz godinu – C

Oduvijek je čovjek imao potrebu da bude svjestan sebe, svoje uloge, mjesta i položaja, kako u društvu i obitelji, tako isto i pred samim sobom. Morao je imati i samopoštovanje koje se temeljilo na ispravnoj svijesti i sebi kao biću odnosa prema drugima. I u tom odnosu bilo je važno ne preračunati se. A to znači niti se precijeniti, niti se podcijeniti. Doista je pravo umijeće znati točno mjesto, a to je vrlo teško. Jer naše mjesto je mjesto u odnosu. Ne ovisi samo o nama, već i drugima. A uskladiti se s drugima, da nađemo mjesto za kojim i mi i oni misle da je ispravno, vrlo je zahtjevno. Da je zahtjevno, ali i potrebno, pokazuje nam i današnji evanđeoski odlomak, to jest događaj koji je Isusu dao povoda da ispriča prispodobu o uzvanicima na svadbi. Isusova promatranje uzvanika koji biraju prva mjesta, kao i prispodoba o uzvanicima na svadbdu potvrđuje da je ova tema bila i njemu važna, te da je o njoj razmišljao dok je promatrao ljude i njihove načine ponašanja. Jer ovdje nije riječ samo o jednoj gozbi na kojoj su se ljudi ponašali ispod razine, već je taj događaj potvrđivao da su oni u sebi bili nesređeni, to jest da su imali nezdrave želje i nezrele nakane u duši. Ovaj događaj je samo odao njihove stavove i načela kojima su se vodili u životu, inače Isus ne bi našao za shodno o tome govoriti.

Upravo jer je njemu bila važna ova tema, tražio je načina da pouči ljude kod kojih je primjećivao da su u raskoraku kad je riječ o mišljenju koje imaju o sebi i onome što drugi misle o njima. Doista, nitko od nas nije pošteđen ovog procesa, samo je pitanje koje će kriterije izabrati na temelju kojih će se samovrednovati ili pak na temelju kojih će vrednovati druge. Netko će na primjer sebe vrednovati prema količini novca ili visini zarade, drugi pak će sebe vrednovati prema društvenom statusu i položaju, netko će po odjeći i obući, netko će po političkom opredjeljenju ili intelektualnoj uspješnosti, i tako redom.