23. nedjelja kroz godinu – C

U današnjem Evanđelju Isus nam s dvije usporedbe nastoji predočiti koja je opasnost i izazov kada kao ljudi nismo zreli i cjeloviti. Povod za pouku o zrelosti bio je taj što ga je slijedilo veliko mnoštvo, a on nije bio siguran jesu li svi oni donijeli zrele i ispravne odluke o tome da ga slijede. Isus je dobro znao da su sve naše odluke izložene riziku promašaja i tragedije ukoliko nisu dobro promišljene i utemeljene u pravim razlozima i vođene pravim motivima. Uistinu, nezreli ljudi ne znaju dobro odvagnuti pojedine situacije, niti se razborito postaviti u životu. Oni djeluju hirovito i ne spremaju se temeljito za svoje aktivnosti. Osim toga imaju krivu procjenu stvarnosti oko sebe, ali isto tako svojih mogućnosti, sposobnosti i dometa, kao i ljudi oko sebe. Sve skupa potvrđuje da imaju krivu doživljavaju život, te pri tome, što je najtragičnije, ne znaju koliko je to pogubno i štetno. Jer mi ljudi i ne možemo ne donositi odluke sukladno svojim spoznajama i uvidima, samo je pitanje koliko smo upućeni u stvarne vrijednosti, te koliko je zrelo naše iskustvo života. Ako su naše spoznaje nedostatne ili polovične, jer kao osobe nemamo cjelovito iskustvo života, takve će biti nedostane i pogrešne i odluke koje donesimo.

Upravo zato Isus priča ove dvije prispodobe: o graditelju kule i o kralju koji kreće u rat. Oni trebaju napraviti dobru procjenu situacije u kojoj se nalaze, jer njihova budućnost ovisi o tome. Ma koliko su ove dvije prispodobe vrlo jasne i svi bismo se lako s njima složili, dotle je njihova primjena sigurno mnogima dvojbena. Naime, svi ćemo se složiti da kada nešto gradimo, moramo osigurati sredstva da to i dovršimo, ili ako poduzimamo neku inicijativu, moramo biti u stanju procijeniti svoje snage i znati možemo li doći do željenog cilja ili rezultata. Međutim, problem je što je Isus te dvije prispodobe stavio u kontekst nauka o nasljedovanju onima koji su išli za njim. Doista, njegove riječi i izjave mnoštvu učenika i sljedbenika zvuče neobično i oporo, te ih mnogi teško razumiju, a na potom se s njima i ne slažu tako lako. Umjesto da bude sretan što ga slijedi veliko mnoštvo, on kao da ih odbija svojim riječima da ne idu za njim.