4. nedjelja kroz godinu – A

Kad evanđelisti opisuju početak Isusova javnog djelovanja, vrlo jasno ukazuju da je njegova aktivnost je bila višestruka. Tako je sveti Matej zapisao da je nakon krštenja u Jordanu bio kušan u pustinji, nakon čega se vratio u Galileju gdje je započeo svoje poslanje u svome narodu. Prije svega znao je da treba pronaći suradnike u djelu spasenja, te je tako okupljao i svoje učenike u isto vrijeme dok je pozivao narod na obraćenje, a kad je počeo propovijedati, sveti Matej kaže da je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu liječeći svaku bolest i nemoć u narodu. A onda kada Evanđelist želi prenijeti dio sadržaja koji je Isus propovijedao, započinje proglasom o blaženstvima koje smo čuli u današnjem odlomku. No prije nego što će prenijeti Isusove riječi, kratko će opisati kontekst sljedećim riječima: „Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati.“ Isus dakle, kad progovara, u prvom redu naučava i poučava svojim riječima.

Možda nam se to ne čini prevažnim, no uistinu je znakovito to što reče sveti Matej za Isusa. Pogotovo kad usporedimo s vlastitim iskustvom i kad promatramo naše živote i ponašanje u odnosu prema drugima kojima trebamo upraviti poneku riječ i pouku. Mi se ne znamo postaviti poput njega i poučavati kao što je on poučavao. Počesto se osjećamo nemoćno i zbunjeno pred ljudima i problemima koji ih muče. Ne znamo što bismo im rekli i koje bismo im rješenje ponudili. Naše riječi i razgovori, rasprave i dokazivanje, nisu poput Isusova nauka.