2. vazmena nedjelja – A

Čovjek je biće stvoreno za blizinu i zajedništvo, no vrlo često ne zna to ostvariti na pravi način. Umjesto zajedništva, dogodi mu se da napravi podjele i lomove u komunikaciji i odnosu s drugima, a umjesto blizine, udaljuju se od njih. A jer mu takve situacije nanose rane, onda redovito biva žrtva straha od drugih i pred drugima, što na nj utječe u tolikoj mjeri da se ne samo udalji od drugih, već od njih i izolira. Isti obrazac se mogao primijetiti i u odnosu s Bogom s kojim je prekinuo bitno životno zajedništvo u trenutku kad je sagriješio. Kao znak udaljavanja i izolacije bio je izgon iz zemaljskog raja i neka vrsta progonstva na koje je čovjek bio osuđen. Došlo je do prekida zajedništva, te je čovjeku bio onemogućen povratak kroz rajska vrata, jer je zbog počinjenoga grijeha bio neprikladan da prođe kroz njih.  Bez obzira što je stanje bilo pogubno za čovjeka, Bog nije odustajao od potrebe da izgradi zajedništvo, to jest da čovjeka vrati u prostore života s kojih je morao otići. Taj plan je Bog preuzeo na sebe, jer čovjek nije bio u stanju provesti ga i ponovno uspostaviti odnose zajedništva i ljubavi.