Uznesenje Blažene Djevice Marije

Vrijeme je ovo u kojem čovjek drži do sebe. Bavi se samim sobom i vrti oko sebe. Vrijeme je u kojem je sve sebi podredio i najvažniji je samome sebi. A jedan od vidova u kojem se želi pokazati je izvanjska ljepota, to jest ona tjelesna pojavnost kojom se želi svidjeti drugima. Kada osjeti da je ta pojavnost narušena ili ugrožena, tada čovjeku postaje nelagodno pojavljivati se pred drugima i pred njihovim licem u takvom izdanju, pa smišljaju kako popraviti dojam i što učiniti kako bi stavili u red vlastitu pojavnost. Ako su na biću oštećenja veća i trebaju znatniji zahvati, tada se ljudi služe ne samo običnom estetskom doradom, nego i plastičnom kirurgijom koja ispravlja uočene nedostatke. Nedostaci pak mogu biti dvostruki: bilo da je riječ o nedostatcima od rođenja, bilo da je riječ o onima koji su nastali nekom nezgodom koja je dovela do oštećenja tkiva ili nekog organa.

Ista logika vrijedi i na duhovnoj razini, pri čemu je grijeh ono što nagrđuje ljudski izgled i oštećuje duhovno tkivo bića. S jedne strane, tu je istočni grijeh kao urođena nepravilnost ljudskog bića, koja ga nagrđuje i koju treba ispraviti kod svakog čovjeka. Osim toga, postoje i osobni grijesi koje svatko čini, a koji dodatno oštećuju jedan njegov dio ili neki od organa, ovisno o težini grijeha. Zato je svakom čovjeku potreban duhovni zahvat kako bi se ispravili ti nedostaci ili otklonila šteta nastala na biću nakon grijeha. Svakome je potrebna, u određenoj mjeri, plastična operacija kojom će ispraviti svoje duhovne nedostatke kako bi se mogao pojaviti pred licem Božjim i biti u zajedništvu s njime cijelu vječnost. Zbog toga je Bog poslao svoga Sina na svijet da on izvede potrebni zahvat na ljudskoj naravi i na svakom čovjeku koji želi spasenje i vječni život, te da ga učini dostojnim tog života.