4. korizmena nedjelja – B
Vrana vrani očiju ne vadi, stara je narodna mudrost kojom je narod izražavao činjenicu da zločesti ljudi ne će tek tako olako jedan drugoga ugroziti. Redovito poštuju područje i krug djelatnosti onih koji su isti kao i oni, kao što i vukovi obilježavaju svoje teritorije. Taj zakon se ogleda i u prirodi u slučaju vrana, ili pak u primjeru otrovnih životinja. Otrovna životinja ne napada drugu otrovnu životinju, nego im je i jednoj i drugoj žrtva ona nevina i nezaštićena. Tako se najčešće događa da se zločesti ljudi najčešće zajednički i zdušno obaraju na onoga koji je dobar i neškodljiv u društvu, dok međusobno uspostavljaju odnos snošljivosti, svaki na svome području. Tako funkcioniraju razni mafijaški klanovi, ili premreženi političari koji uglavnom jedan drugoga ne ugrožavaju, nego samo razgraničavaju krug djelovanja i kompetencija. S drugu stranu neprijatelj ili žrtva im je zajednička, pa se onda dogovorno obrušavaju na nju.
Stanje netrpeljivosti prema dobru i istinitu ogleda se u svijetu u kojem sa svih strana postoji onaj otrovni žalac prema svemu što je božansku u svijetu, te se s raznih strana slijeva otrov koji bi to htio iskorijeniti. I još bi čovjek lako podnio otrov otrovne životinje, ali kad je čovjek čovjeku otrovnica koja ujeda i oko sebe širi otrov, a takvih je popriličan broj u društvu u kojem živimo. Mnogo je oni koji u društvu truju sve ono što je čestito i moralno, kreposno i duhovno, te se s pravom pitamo kako opstati zdrav i kako preživjeti u takvom ambijentu u kojem je ozakonjeno trovanje?
Uz ovakvu ljudsku škodljivost koja je pogubna i za one koji u sebi nose žalac otrova prema drugome, kao što je pogubna i onima na koje je usmjeren taj žalac, kao jedino i pravo ljekovito sredstvo predstavlja se Bog koji šalje svoga Sina da bude žrtva pomirnica, da bude onaj kojega će podići i pribiti na stup da bi narod ozdravio od ujeda otrovnih zmija. Morao je doći onaj potpuno nevini da svojom nevinošću neutralizira otrov ljudskoga grijeha i zala koje ljudi izlijevahu jedni na druge. Znao je on dobro da vrana vrani oči ne kopa, to jest da se Zli ne diže protiv Zloga, te je stoga bilo potrebno jedno nevino žrtvovano Janje da na se primi udarce i pogrde, otrov i zloću kojom je bilo zaraženo čovječanstvo.
A čovjek sam po sebi je nemoćan oduprijeti se otrovu zloće koji se obrušava na njega, jer kad se zlo okomi na ono što je božansko, onda najviše strada čovjek kojemu je božanski život trebao biti uporište i okosnica života. Zlo postiže svoju svrhu i svoj cilj u trenutku kad uspije čovjeka dovesti do toga da odbacuje božansku prisutnost i božanske sudove koji su mu dani kao mjera prosuđivanja stvarnosti.
Isus u ovom evanđeoskom odlomku naviješta konačni Božji zahvat kojim će dati život svijetu, a taj Božji zahvat se događa njegovim uzdizanjem na križ, da bi svaki koji vjeruje mogao primiti život vječni. Događaj križa je konačna pobjeda Boga nad sotonskim zlom i zavišću kojom je zatrovan ljudski rod, da bi Kristova krv isprala i očistila svaku zloću i otrov iz čovjeka, oblikujući ga isključivo božanskom ljubavlju kojom je Bog ljubio svijet i koju je po Kristovu križu podijelio s čovjekom.
I pred nas je u svetom korizmenom vremenu stavljen ovaj znak Kristove ljubavi. Krist je za nas izložen na drvetu križa ne kao osuđenik kojega treba sažalijevati, već kao pobjednik nad smrću i zlom od kojeg se trebamo učiti. Raspet je na križu za nas da nam posvjedoči da je po križu ljubav Božja dosegla svoj vrhunac, te da promatrajući njega i vjerujući u njega očistimo svoje biće od natruha otrova grijeha koji nas je strovalio u smrt, te da po vjeri u njega ostvarimo život vječno.
Kristov je nauk jasan: tamom se ne može boriti protiv tame, ni grijehom protiv grijeha, ni mržnjom protiv mržnje, ni zlom protiv zla. Krist nam je dao protuotrov križa kojim se možemo zaštiti od tame i mržnje i zla, te kad se želimo oduprijeti i izvojevati pobjedu nad zlima, tamom i mržnjom koja se na nas obara, možemo ustrajati i pobijediti jedino ako se zaštitimo snagom ovog svetog drveta na kojem je visio naš Izbavitelj. Neka stoga sveti znam križa, jedini znak po kojem se čovjek spašava, a na kojem je Krist podignut za nas da nam bude lijekom, bude trajno pred našim očima, da bismo po njemu došli do svjetlosti, zaštitili se od tame i zla, te zahvaljujući njemu izbjegli sud i došli u život vječni koji nam je pripravljen od postanka svijeta. Amen
