29. nedjelja kroz godinu – B
Postoji jedna životna uzrečica da nekog možeš upoznati u pravom svjetlu tek kad mu dadeš vlast, jer on tek tada pokaže svoje pravo lice. Ne zna se zašto je to tako, ali se ovo pravilo u životu vrlo često pokaže istinitim, a najčešće je to negativno iskustvo u kojem otkrijemo tuđe prikrivene strane i namjere. Činjenica je da mnogo od onih koji teže vlasti to ne iznose u javnost, a svoje podsvjesne želje najčešće prikrivaju lažnom poniznošću i prijetvornošću dok ne ostvare svoj plan. A kad su došli do moći, nakon toga odbace sve one koji im više ne trebaju da se održe na vlasti koristeći sve blagodati i povlastice koje položaj pruža. I onda onaj koji je tražio potporu naroda da bi služio tim istim ljudima koji mu daju vjerodostojnost želeći ga na vlasti, sada najednom gotovo da više ne treba narod, nego ukoliko može njime gospodovati i upravljati.
Bilo takva iskustvena istina koju svakodnevno imamo pred očima, bilo današnje Evanđelje u kojem čitamo izvještaj o tome kako se i Isusovi učenici bore za vlast, potvrda je da u svakom čovjeku, ma kako bio blizak Bogu, postoji želja za vlašću. Tko bi htio propitivati njene izvore ili uzroke, otkrio bi da oni sežu do iskona, do samih početaka ljudskog života, te bi mu postalo jasno da je čovjeku takva potreba ili nagon dan samom prirodom, premda može biti da je dana u manjem ili višem intenzitetu, u ovom ili onom obliku. Nedvojbeno je dakle da u čovjeku postoji želja za vladanjem i moću, da postoje također određene sposobnosti i upućenost na takvo što. Međutim, takva se želja javlja jer čovjek u sebi osjeća i postojanje određenih životnih sila, a svaku silu treba upravljati i iskoristiti na prikladan način, treba je znati dominirati da bi bila privedena svrsi, u protivnom može biti sila propasti. Tko ne bi znao upravljati darovane sile, bio bi sličan čovjeku koji sjeda za volan auta, a da ne zna voziti, te, što bi auto bilo snažnije, lakše otišao u propast.
Međutim, tko nije svjestan svojih osobnih i životnih sila i moći, tko nije naučio njima vladati i tko nije otkrio nasušnu potrebu i iznimnu ljepotu u time, takav onda traži svoje ostvarenje u onoj izvanjskoj moći, o moći koja mu je dana od drugih i nad drugima. Želja da vlada nad drugim najčešće se stoga budi u onima koji nemaju volje učiti se vladati nad samim sobom. Zato, ukoliko netko svoju želju za vlašću, koja nikoga ne mimoilazi, od običnih ljudi do ljudi koji imaj veliku vlast i ovlasti, ne primjenjuje na sebi, želeći ovladati sobom i svojim željama, takva se želja može izroditi, a napose kod onih koji su već okusili strast i slast vlasti, te su ogrezli u njoj shvaćajući vlastite prednosti od toga.
A Gospodin Isus, moćni i vječni Bog, došao je na svijet da pouči svoje vjernike istini prave vlasti i da u njima razbudi želju za njom, dajući ujedno primjer svojim životom. Zato reče: Sin Čovječji nije došao da bude služen nego da služi. Prava vlast je vlast nad samim sobom. A vladati nad samim sobom znači do te mjere ovladati samim sobom da sebe izlažem za drugoga služeći mu. Služiti drugome znači staviti drugoga i njegovo dobro na prvo mjesto. I tko je to napravio ne brine se za svoj položaj i status, ne traži veću vlast i ovlast, nego iskreno i ponizno služi dobrobiti ljudi oko sebe. Tko pak sebe stavi u središte, a da pod tim nije mislio da stevi sebe sebi pod kontrolu, da ovlada svojim mislima i željama, silama i strastima, taj će onda na ovaj ili onaj način drugoga stavljati sebi pod noge ili ispod sebe. Želja za vlašću nad drugim samo je bijeg od sebe, od suočavanja sa svojom nutrinom, te nikad ne vodi pravom ostvarenju osobe.
To je razlog zašto Isus uči svoje učenike da stave dobro drugoga u središte svojih nastojanja, a sebe samo onda kad se trude ovladati sobom i svojim činima. Samo idući putem služenje može se ostvariti prava veličina, koju i narodna mudrost izrazi riječima: Nije velik tko nad drugim vlada, već je velik tko sam sebe svlada. Neka pouka našeg Učitelja u nama rodi željom za vlašću, ali vlašću nad samim sobom, da bismo onda, gospodareći svojim silama, mogli davati život kao otkupninu za druge privodeći ih u život vječni. Amen.