23. nedjelja kroz godinu – C
Da danas Gospodin Isus želi koristiti primjere iz života da oslika duhovnu stvarnost na koju nas upozorava, onda bi se poslužio nešto malo drukčijim usporedbama. Vjerojatno bi govorio o velikom broju nepromišljenih koji podižu kredite bez pokrića, a ne izračunaju dobro odakle i kako vratiti. Isto tako bi nas podsjetio na brzopletost onih koji peglaju kartice, ponašajući se tako kao da im ipak neće doći na naplatu, umjesto da budu svjesni da im već idući mjesec stiže naplata kojoj ne mogu izbjeći. Uzimati na leasing, a ne moći platiti, znači mnogo skuplje platiti krivu procjenu, nego da je uopće ulazio u takvu vrstu posla. U društvu zahvaćenom neimaštinom i ograničenim vlastitim moćima, nekad je neophodno ući u kreditiranja i leazing, ali, nema sumnje, treba prije proračunati sposobnost i mogućnost da potom otplatimo takva kapitalna ulaganja.
U svakom slučaju, Isusova poruka nam je ipak dovoljno jasna, jer su njegove prispodobe jednostavne i razumljive, a da ipak ne gube od duhovne snage i dubine. Htio nam je skrenuti pozornost kako ići za njim nije jednostavna ni bezazlena stvar, nego zahtjeva potpuno predanje života, te izlaganje velikom riziku. Svaki onaj tko ide za njim, treba se suočiti sa zahtjevima koje Gospodin stavlja preda nj, jer zahtjevi su preduvjet uspješnog nasljedovanja, a isto tako ostvarenja dobrih duhovnih rezultata. Ići za Gospodinom zahtjevno je i opasno zanimanje, poput odlaska u vojnu gdje će biti izložen napadima protivnika. Ako se nije pripremio ili nije bio sposoban odgovoriti zahtjevima koje vojskovođa postavi preda nj, takav je lak plijen protivniku, te samo dodatni problem i briga vojskovođi. Ako se ne izgradi dovoljno, ako ne dovrši zdanje svoga života, ako ne ustraje u vjernosti, onda je veći opustošenik nego onda kad je krenuo za Učiteljem. Naime, tko ne sagradi kulu do kraja, osim što sebi čini trošak i štetu i postaje na podsmijeh svojoj okolini, svom neprijatelju pravi veliku uslugu, jer će imati dio posla već dovršen. Tko podiže kredit ili uzima stvari na leasing, premda u svom potezu traži dobrobit a ne štetu, poput čovjeka koji gradi kulu ili želi s vojskom izići na svog protivnika, ipak nije izuzet od velikog rizika da mu se dogodi veća šteta u odnosu na stanje u kojem je živio. Zato, prije nego se u nešto upusti, mora dobro isplanirati je li spreman i sposoban za takvo što. Ukoliko nije, onda mu se bolje ne upuštati u nešto što može imati dalekosežne posljedice.
Kao što je u svakodnevnom životu potrebno proračunati je li pametno uzimati kredit ili koristiti mogućnost leazinga, na temelju predviđene mogućnosti otplate računa koji će neminovno doći na naplatu, tako je i u duhovnom životu potrebno proračunati koliko i što sam spreman žrtvovati da bih ostvario željeni cilj. Ni duhovna dobrobit se ne može ostvariti bez dužnih ulaganja, koja da bi bila uspješna, potrebno je napraviti duhovni troškovnik. I duhovni rast ima cijenu svojih ulaganja, jer ni tu ništa ne raste samo po sebi, niti se uopće podrazumijeva ikakav rast bez truda i napora. Duhovni dio bića je kao plodna zemlja u kojoj se jedino korov širi i raste i ukorjenjuje bez dužne ljudske skrbi, dok je za razvoj kreposti potrebna marljiva ruka i mnogo truda i ulaganja da bi došlo do ploda.
Cijena koju Isus zahtijeva za pravi duhovni rast za one koji ga nasljeduju, jest odbacivanje ljudskih ciljeva i prirodnih zakonitosti kojima se inače vodi svaki čovjek. Cijena je to vrlo velika, te je neophodno prije izračunati je li duša sposobna za ovakvo ‘kreditiranje’, to jest za ovakav trošak. Da bismo dobili Isusovo prijateljstvo i status njegova učenika, i da bismo se od prvoga dana mogli koristiti tim titulom na leazing, potrebno je krenuti u ovakav rizik i preuzeti na se takav kredit. Ali taj titul će biti isplativ tek na kraju, ako ustrajemo u svim zahtjevima koje pred nas stavlja, te zadobijemo nadnaravno obilje, kad će se pokazati koliko smo bili dalekovidni i ustrajni u kapitalnim ulaganjima poput toga. No kako stvari stoje, čini se da su mnogi kršćani uzeli kršćansko ime na kredit, primili sakramente na leasing, a nakon toga ne otplaćuju rate kredita povjerenjem živeći dosljedno kršćanskim životom, kako su obećali kad su se zaputili putem Isusa Krista.
Tko, međutim, nije spreman otplaćivati Gospodinov kredit, to jest njegov povjerenje, ne može biti njegov učenik, te bi bilo bolje da ne zavarava ni sebe ni druge zovući se kršćaninom. Da bi zorno predočio takav zahtjev, Isus govori o tome kako treba mrziti oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, te također uzeti svoj križ i ići za njim. Dakle, on ne dopušta da njegov učenik, ukoliko doista želi biti njegov učenik, sebi priušti niti ono što je vrlo zakonito za naravan život i na naravan način, ni obitelj ni život, ukoliko bi ga to odvraćalo od preuzetih duhovnih obveza koje nadvisuju i sam zemaljski život i sve ostale vrijednosti. Onaj, pak, tko shvati što je primio primivši vjeru u Isusa Krista kao početni kapital života, doista neće imati problema da vrlo brzo ‘izračuna’ kako ga pametno uložiti u život, te da tako uzvrati na darovano povjerenje. Jer onoga tko ustraje otplaćivati primljeni kredit, čeka vječna nagrada na nebesima, za koju se isplati ući u ovakvo kapitalno ulaganje, pa i pod cijenu spomenutog rizika, na koji Gospodin već od samog početka upozorava. Amen.
