33. nedjelja kroz godinu – B
Jedan od sadržaja Isusova propovijedanja bili su i njegovi eshatološki govori, to jest poticaji učenicima i slušateljima da budu spremni za onaj posljednji dan svoga života i cjelokupne povijesti. On im je to najavljivao jezikom nama ljudima shvatljivim, te je s jedne strane govorio velikim nevoljama, pomrčini sunca i mjeseca, o padanju zvijezda i ljuljanju sila nebeskim kao scenariju koji će najaviti dolazak Sina Čovječjega na oblacima s velikom moći i slavom. No ono što je neobično, Isus je sve to govorio svome naraštaju koji je živio prije dvije tisuće godina, a mi možemo vidjeti da se to još nije zbilo, pa smo u opasnosti reći da je on pogriješio u procjeni i nauku. Osim toga, u to vrijeme ali i u vremenima nakon toga mnogi su se vjernici zanimali o točnom trenutku toga što se ima zbiti, pa su pravili izračune i nagađanja kada će se sve ostvariti sve spomenute prijetnji i dogoditi njegov drugi dolazak ako se već nije ostvario za vrijeme tog prvog naraštaja, kao što je svima poznato.
No naš Gospodin kad je poučavao svoje učenike, nije ostavljao poruku za samo jedan naraštaj, već i za sva vremena i naraštaje. I onda kad im je rekao da „neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude“, onda nije mislio samo na njihov naraštaj, već i na sve ostale naraštaje koji će uslijediti. Štoviše, nije mislio da se konac svijeta i njegov dolazak ima zbiti samo za jedan naraštaj, već za sve naraštaje i sve ljude. U svakome od njih će se potvrditi ovi događaji, te će svaki naraštaj biti popraćen velikim nevoljama i kataklizmama, te će za svaki naraštaj i za svakoga pojedinca doći Sin Čovječji kao sudac koji će suditi svačija djela, a ne djela samo jednog naraštaja. Naprotiv, on je univerzalni sudac koji će suditi sve ljude i sve naraštaje, te će pokazati svoje gospodstvo nad cijelom ljudskom povijesti koju će podrediti sudu vječnosti.
Uostalom, da to nije tako ni Evanđelist ne bi imao bio potrebe zapisati ove retke ako je mislio da će smak svijeta doći tako brzo i nenadano i samo za njihov naraštaj. Naprotiv, bio bi zainteresiran isključivo da se priprema za taj događaj, te da ne gubi vrijeme ni pergamenu pišući o nečemu što će se uskoro dogoditi, a u tom trenutku će svima doista sve ostalo biti nevažno, pa tako i zapisane pergamena koje će jednako propasti kao i sve ostalo što propada. Bilo bi logičnije da se intenzivno pripremao za taj događaj pun neizvjesnosti, nego što je pisao Evanđelje za neka buduća vremena i druge naraštaje. No, naprotiv, Isusov nauk je nauk za sva vremena i za svaki naraštaj. Te stoga on ukazuje svakom naraštaju na ono bitno što se ima dogoditi sa svakim čovjekom, ali i s ljudskom povijesti kao takvom. Od svakoga se čovjeka očekuje da pred tim događajem i činjenicama bude razborit, te da o njima razmišlja kao što razmišlja o pojavama svakodnevnoga života koje oko sebe primjećuje, a na njih ne može svojom snagom utjecati. Tako im daje za primjer smokvu koja sama od sebe, kako se približava ljeto, omekša i potjera lišće, a ljudi iz toga čitaju da je ljeto blizu. I kao što svi ljudi dobro znaju razumijevati znak smokve koja im sama od sebe priča o ljetu, tako Isus poziva svoje učenike u svakom naraštaju da znaju u ovom zemaljskom svijetu osjećati njegovu blizinu, jer on je sveprisutni Bog koji dolazi i neprestano kuca na vratima srca svakoga čovjeka očekujući da svako srce prepozna da je on sunce kojem se treba otvoriti za vlastitu plodnost. To sve vrijedi i za naš naraštaj jednako kao što je vrijedilo za naraštaj kojem je Isus propovijedao ili onaj u kojem je sveti Marko zapisao svoje Evanđelje.
Stoga, umjesto da i danas kršćani čitaju nevolje i pojave ovoga svijeta kao katastrofe koje najavljuju njegov smak i propast, a onda potom i dolazak Sina Čovječjega, bilo bi bolje da sami postanu smokva drugima. Bilo bi bolje da svojim životom odražavaju da je Krist blizu, te da ih on kao sunca obasjava i pokazuje im da je ljeto blizu. Jer kršćani su pozvani svjedočiti da vjeruju u njegov drugi dolazak, ali njegov drugi dolazak koji se zbiva za svakoga čovjeka i za svaki naraštaj, a neće biti događaj tek jednoga naraštaja. Zato je Isus došao i nekada u svojoj uskrsnoj moći, preobrazio apostole i njihov naraštaj na novi, odgovorni i sveti život, da pouče ljude kako odgovorno živjeti pred vječnošću. Jer onaj tko živi i trajnoj Kristovoj prisutnosti najbolje osjeti da je on tu i da ‘dolazi kao sudac’, te svoja djela ravnaju prema njegovoj riječi, ne brinući o tome kada će doći konac svijeta, jer će biti pripravni ući na njegovu svetu gozbu kada ih on jednom bude ‘sabrao s četiri vjetra, s kraja zemlje do nakraj neba’. Budimo stoga poput smokve koja svojim lišćem pokazuje da prima sunčevu toplinu i pretvara je u plodan život, te odgovornim i revnim životom posvjedočimo svijetu da je Gospodin za nas pred vratima, te pomozimo i drugima da se pripreme za njegov dolazak, te da žive spremno za susret s njime u sve dane života svoga.