25. nedjelja kroz godinu – C
Isus nam u današnjem evanđeoskom tekstu ostavlja jednu dragocjenu pouku koja glasi: Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Ali mi ljudi smo misaona bića, te iz te riječi, a i iz cijeloga teksta izvlačimo sljedeće zaključke: Bogu treba služiti, a bogatstvom se služiti! Bogatstvo nam je, dakle, dano da se njime služimo, te da ga, naravno, koristimo sukladno zakonitostima kojima je određeno od Boga. Uostalom, i ljudski život i suvremeno društvo počiva na ispravnom korištenju materijalnih dobara. Štoviše, možemo reći da ja ovo naše vrijeme i društvo u tome vrlo uspješno, uspješnije nego prethodna društvena uređenja.
No osim što smo misaona bića, mi smo ljudi vrlo domišljata bića, pa onda ova pravila prevodimo i u neke druge inačice. Naime, ovdje ostaje još jedna ozbiljna mogućnost koju valja temeljito propitati, jer se tiče našega vremena i suvremenog kapitalističkog društva i odnosa. Ta mogućnost je sljedeća: Može li se čovjek služiti bogatstvom, a da to nema veza s Bogom, to jest može li se bogatstvom služiti, a da uz to ne služi Bogu? Ima li pravo Boga isključiti iz ovog procesa? Je li Isus s pravom ustvrdio da se Bog i bogatstvo međusobno nužno isključuju? Na temelju čega je vezao ove dvije stvarnosti u par, ili je pak pogriješio u procjeni, te izostavio jednu zakonitu mogućnost da odnos prema bogatstvu nema ništa s odnosom prema Bogu i obrnuto? Drukčije rečeno, može li čovjek i ovo naše društvo biti ateističko, a da ne padne nužno u robovanje bogatstvu? Ako bi se ove mogućnosti pokazale istinitima, onda bi opozvale Isusa i njegov nauk. I mi se moramo upitati tko je u pravu, a tko u zabludi. Spontano bi nam se nametnula sumnja i pitanje: Nije li Isusov nauk glede ovih odnosa doista zastario? Je li ga prešlo novo vrijeme, modreno društvo i ljudi?
Sve govori u prilog toga da jest: Danas se uredno priča o obrtanju kapitala, o ulaganjima i zaradi, a da se pritom ne treba govoriti o Bogu koji niti šteti niti pomaže. Budalama držimo one ljudi koji su imali neke mogućnosti zarade, ali ih nisu iskoristili, te nisu uvećali kapital niti su stekli više od onoga što su imali. Gotovo da bismo mogli reći da se u našem društvu nigdje ne opaža ni traga služenju novcu, nego, štoviše, ne prestaje se govoriti samo o tome kako se novcem treba služiti. Ako je to tako, onda ovo Evanđelje ne vrijedi za nas, onda je glede nas Isus sigurno pogriješio, jer se uredno služimo bogatstvom, a da u isto vrijeme nismo ideološki suprotstavljeni Bogu. Štoviše, čak se osjeća kako on uopće ne zadire u ove odnose.
Ipak je vrlo znakovito da se u ovom našem društvu ne govori nigdje o služenju Bogu, pa i onda ako bi se mogao steći dojam da se vrlo razvilo u služenju materijalnim bogatstvom. To je već jedna alarmna lampica da se događaju određene nepravilnosti na duhovnoj razini života. Stoga bi čovjek, ma koliko uvjeren da se bogatstvom samo služi, ipak morao temeljito propitati stvarnost oko sebi uspijeva li u svojim namjerama da se služi bogatstvom, pa i onda kad ne ide iz da služi Bogu. Isus nas u Evanđelju uči da, čim je odstranio Boga kao suvišnoga u ovom ‘procesu’, znak je to da je novac, kapital, bogatstvo preuzelo glavnu riječ, te da se čovjek više njime ne služi, nego mu služi. Dovoljno uočiti da je čovjek prestao služiti Bogu, da bismo razumjeli kako nije ostao bez gospodara, jer on ne može biti i nije autonoman. Bogatstvo ovoga svijeta je presnažan pokretač i ima vrlo moćne gospodare koji njime upravljaju i koji ga koriste da bi netko uopće mogao biti na nj imun. Mnoštvo je toga što ga nadilazi, te, prije ili poslije, podjarmi i zasužnji čovjeka u materiji, ukoliko ne želi služiti Bogu koji ga jedini preko tog služenja želi osloboditi.
Ovdje sigurno nema treće mogućnosti, što je Gospodin dobro uočio i čemu je i nas poučio. Stoga, upravo kad čovjek misli da se služi bogatstvom jer ga pametno ulaže dobro planirajući što sve može s njime i gradeći sve što treba, nije ni svjestan kako je postao žrtva i sluga bogatstva, novca, kapitala. Zato je ovo trenutak da si postavimo još neka pitanja: Što uopće znači služiti se bogatstvom, a što znači služiti bogatstvu, kad vidimo da nas preveliko služenje bogatstvom pretvara neprimjetno u njegove robove ogrezle u ovom zemaljskom? Po čemu to Isus mjeri i što nam sugerira?
Odgovor je jednostavan: Ako bogatstvo i sva zemaljska dobra ne vode k Bogu i ne služe vječnom spasenju, onda im čovjek služi, bez obzira što bi mogao misliti da im se služi. Jer, ako ništa drugo, barem bi se pretvorio u slugu onima kojima je isključivi cilj zgrtati kapital, te tako ne bi sve svoje snage upravio vlastitoj vječnoj sreći. Ako netko ne ulaže u svoje cjelovito dobro kao čovjeka, što podrazumijeva i duhovno dobro, onda ga loše koristi i prije ili poslije postat će bjelodano da mu je bio rob, kojega je kapital podjarmio, zlouporabio, iskoristio i potom odbacio.
Krist Gospodin nas je zato poučio da se znamo unaprijed pripremiti na ovakve izazove, te se othrvati napastima, skrbeći svim silama oko svoga spasenja i gradeći time i društvo na zdravim temeljima Evanđelja, što se može ostvariti jedinio ako služimo Bogu.