Duhovi 2011.
Jedna od bitnih dimenzija čovjeka je sloboda koju baštini kao razumsko biće. Sve darove koje posjeduje ostvaruje u slobodi i samo tada su stvarni darovi koji imaju neupitnu vrijednost. Nije stoga nikakvo čudo da se, prije svega čovjek bori za status slobode, pa tek onda izgrađuje sve ostale vrijednosti. Prije nego iskoristi darove razuma i volje, prije nego pokaže sve vještine kojima je obdaren, čovjek sebi želi osigurati slobodu, jer samo u slobodi može biti istinski stvaratelj i graditelj društva i budućnosti. Samo u slobodi oslobađa se velika količina genijalnosti i duhovni potencijal sposoban jamčiti dobrobit i razvoj društva.
No osim što je to načelno točno, postavlja se odmah drugo pitanje, a to je što je sloboda i kad se ostvaruje. Jer činjenica je da živimo u društvu koje je slobodno samo pod jednim vidom, to jest čovjeka našega vremena je naviknut govoriti o slobodi uglavnom pod prizmom društvene slobode, koja je, bez daljnjega, bitna i hvale vrijedna. Ali iza pojavnosti društvene slobode, postoji još jedna druga dimenzija osobne slobode koja se ne izražava samo socijalnim kategorijama, nego je isključivo unutarnja, duhovna sloboda. Radi se o slobodi čiste duše oslobođene grijeha i svih neurednih sklonosti, koje se često tako brzo gomilaju upravo u okolnostima društvene slobode. Upravo u okolnostima društvene slobode događa se da pojedinac prihvaća slobodne okolnosti samo kako bi u njima razvio neuredan način života i otklonio se od kreposti prepuštajući se neurednim sklonostima. U tom duhu smo skloni čak uspoređivati društva u kojima smo živjeli prije i u kojem smo sada, ili kad govorimo o društvu u koje tek trebamo doći kao što je ono Europske Unije. I čujemo s toliko strana i znamo sami od sebe kako je javni moral u totalitarističkom komunističkom režimu bio mnogo stroži i jasniji, nego što je to u današnjem društvu, a da se ne spominje ono društvo prema kojem su usmjerene sve političke i društvene snage. Nismo neupućeni da ne bismo znali kako se radi o preliberalnom društvu, te su mnogi misleći ljudi uvjerenja kako će nam uništiti moral i vrijednosti, te kako bismo mu se trebali oduprijeti odbacujući ulazak u spomenutu političku zajednicu zemalja.
Kako bilo da bilo u društvu oko nas, duhovski događaj koji danas slavimo je dokaz kako nas Gospodin nije odredio da ostanemo izolirani od svih tijekova povijesti čovječanstva, pa niti da kao kršćani živimo pod staklenim zvonom, nego u svijetu svjedočimo njegove vrijednosti. Uostalom, moral koji nameće društvena vlast i nije slobodno življeni moral, nego prisila koja nas ne izgrađuje i ne donosi nikakve zasluge. Današnjim slavljem se sjećamo događaja kad je Gospodin osnažio zajednicu svojih učenika i izveo ih u svijet da naviještaju. Duhovski događaj je bio trenutak kad ih je Gospodin oslobodio svakog straha i poslao ih u svijet koji ima svoje potrebe i zahtjeve. Nije im dao da provedu cijeli životu u dvorani posljednje večere, gdje bi sigurno bili zaštićeniji iza čvrstih vrata, nego ih je poslao u svijet da oni tom svijetu ponude navještaj slobode koju su iskusili uskrsnućem i za koju ih je osposobio Duh osloboditelj. Apostolska zajednica je uzor zajednica po kojoj bismo trebali živjeti i mi u današnjim okolnostima.
Stoga bi nama vjernicima danas trebalo biti jasno kako nijedan povijesni proces ne možemo i nismo pozvani prekidati nasilno, to jest ljudskim prisilama. A isto tako ni graditi. Društvo koje će biti po mjeri čovjeka ne stvaramo izvanjskim režimima i diktaturama, nego unutarnjim osposobljavanjem za vrijednosti i nesebičnim sebedarjem poput sebedarja koje učiniše apostoli na dan Pedesetnice i u ostatku života. Slobodno društvo koje se stvara po mjeri čovjeka, društvo je koje izgrađuje u nama i preko nas Duh Sveti. To je Duh koji nas uči kako samo u društvu ne možemo ostvariti stvarnu slobodu, nego da je ona stvarna unutarnja sloboda njegov dar koji nam se daje kad prihvaćamo biti oprani od grijeha. On nas uči kako je svaka sloboda bez unutarnjeg oslobođenja samo polusloboda od koje se ne može živjeti punim plućima. Snagom ovoga Duha pozvani smo izgrađivati unutarnju slobodu koja ne pozna prisile i koja je spremna na junaštvo mučeništva kao bi potvrdila sve što je ispravno i vrijedno. Jer ako mi kršćani vjerujemo u vrijednosti, bez obzira što zakoni dopuštali, mi ćemo živjeti sukladno uvjerenjima u kojima smo odgojeni i u kojima smo potvrđeni snagom Duha osloboditelja.
Neka nas zahvati snaga Duha Svetoga da budemo opijeni dahom božanske slobode koju trebamo njegovim zanosom drugima navijestiti, umjesto da se opijamo ljudskim idealima i nedorečenim slobodama. Neka nas opije i ispuni kako bismo postali nositelji istinske slobode koja nas čini slobodnima za pravi život, slobodnima sukladno svim vrijednostima kojima nas on uči. Pa ako će nas i danas kao nekad apostole držati pijanima, ne bojmo se svetog pijanstva po Duhu Svetome, nego radije se bojmo one trijezne ispraznosti u ime koje se diže umišljeni glas protiv neba i podižu barijere lažne slobode. Neka nas on očuva od opijenosti grijeha, oholosti, bezočnosti i površnosti, koje nas čine robovima prizemljena života, umjesto da nam dopusti sagledati pravi opseg slobode u neizmjernosti božanskih dimenzija. Neka njegov dah otjera od nas turbulencije svih štetnih vjetrova i svaki dah slobode koji ne dolazi od Boga, kojima se izaziva nevrijeme bunta i nereda u ljudskom životu. Neka odagna vjetrove lažnih sloboda ili polusloboda koji čovjeka strovaljuju u ropstvo grijeha. Budimo naraštaj slobodnih ljudi koje je Duh osloboditelj oslobodio svih zlokobnih spona grijeha, naraštaj kojemu je on proširio obzorja uzdižući nas u nebo.
