Kad sam nakon tri godine
boravka na suhom
ponovno zaplovila morem,
osjećala sam se zbunjeno
i rastreseno.
Ne samo da nisam doživjela
očekivani remont,
već sam pretrpjela pravi brodolom
vlastitih stremljenja
i prebolno buđenje iz snova.
Bile su mi potopljene sve nade,
a na kopnu sam doživjela
takve bure i oluje,
da sam se ponovno zaželjela
starih genezaretskih obala i voda.
Nakon toliko vremena
moje su daske bile rasušene,
jedro žalosno obješeno na pola jarbola,
a vesla mlohavo i bezdušno
pravila nekoordinirane pokrete
vrteći me besciljno u krug.
Ali ono što bješe noćna mora
postade naglo uskrsna zora.
Učiteljevim pojavkom na obali mora
moj je pramac dobio pravac
i jedra potrebnu jedninu,
nakon čega su vesla zaplivala
veselo vukući mrežu plodova života
u vječnu luku spasenja.
