Tijelovo 2009. – B
Kad su se Izraelci spremali za Pashu prije izlaska iz Egipta, primili su nalog da blaguju pashalno janje, gorko zelje i beskvasni kruh. Zapovjedivši im da se uvijek sjećaju dana oslobođenja iz Egipta kad ih je Gospodin oslobodio svojom rukom i mišicom, Mojsije im je dao nalog da onda kad obavljaju spomen na taj dan ne jedu nikakva kvasna jela, što je Božji narod slušao tijekom cijele svoje povijesti. Za njih je beskvasni kruh bio simbol oslobođenja i Božje snage, prisutne i djelatne u njihovoj blizini, te je u isto vrijeme označavao odvojenost od svijeta u kojem su bili sluge i robovi. Izraelac se, premda živeći na istom prostoru, nije smio miješati s drugim narodima, nije smio prihvaćati običaje i mentalitet onih s kojima je dijelio zemlju i odgovornost za nju. Izraelac nije smio dopustiti da kvasac svijeta dopre do njega, do tijesta njegova života, jer i malo svjetovnog kvasca može onda upropastiti njegovo biće i učiniti ga nečistim i nespremnim primiti Boga. Jer i malo zemaljskog kvasca može pokvariti Božje tijesto koje Bog priprema u čovjeku, to jest pokvariti samoga čovjeka koji je trebao biti beskvasni Božji kruh u svijetu.
I dok je narod Izraelov, ne znajući kako se zaštititi, bio prisiljen na getoiziranu izoliranost u svijetu u kojem je živio, te uslijed toga nije znao ni mogao prihvatiti svoje poslanje u odnosu na druge narode, dotle se Isus poslužio starozavjetnim događajem i porukom tumačeći je na autentičan način i dajući joj obnovljeni smisao. Isus je pokazao da onaj starozavjetni događaj blagovanja beskvasnog kruha upućuje na nj, te da je on pravi beskvasni kruh prema kojem je bio protegnut i na koji je bio upućen Božji narod. Bog je svome narodu priskrbio, u Kristovu tijelu, pravi beskvasni kruh, koji je jedini kadar sačuvati od pokvarljivosti ovoga svijeta, i od smrti koja prije ili poslije radikalno ugrozi čovjeka. Gospodin je zato slavio pashu sa svojim učenicima kako nekad propisa Mojsije, te je i sam u vrijeme Pashe blagovao isključivo beskvasni kruh.
Isto tako nikad nije propustio svoje učenike upozoriti i protumačiti da je beskvasni kruh bio poticaj na neporočan i čestit život pred Bogom. Na to je aludirao kad im je govorio da se čuvaju kvasca farizejskoga, to jest kvasca zloće i dvoličnosti, kvasca oholosti i samodostatnosti pred Bogom. On sam se stoga predao na posljednjoj večeri svojim učenicima kao istinski kruh života, koji je hrana onih koji se oslobodiše od robovanja u Egiptu ovoga svijeta, koji se oslobodiše od ropstva faraonu i egipatskim božanstvima, te žive i služe isključivo Bogu živomu. On je bio istinski beskvasni kruh koji se ostavio nama u prilikama kruha i vina, da blagujemo njegovu beskvasnu snagu kojom se oslobađamo od ropskih spona ovoga svijeta u kojem živimo kao neka vrsta robova osuđenih na propast i smrt.
Ostavivši nam svoje tijelo, ostavio nam je beskvasni kruh života i zalog besmrtnosti. Ali ostavio ga je i kao hranu i kao obvezu. Kao hranu, jer je to jedinstvena hrana koja nas uvodi u život vječnu, na onu vječnu eshatološku gozbu na kojoj ćemo ga blagovati u punini. A dan nam je i kao obveza da se čuvamo kvasca ovoga svijeta. Dan nam je i kao žudnja, da, okusivši ga, nosimo u svom tijelu iskustvo takve hrane,te je trajno žeđamo više i dublje u svoj njenoj punini, odbijajući svaku primjesu i primisao kvasca zemaljske požude koja je kadra utkati se u cijelo biće ostavljajući u njemu tragične posljedice.
Stoga je Crkva i ustanovila svetkovinu Tijela i Krvi Gospodinove, da nas to Presveto Tijelo osnaži u našem povijesnom hodu, gdje se događa da blagujemo toliko nezdrave i zatrovane duhovne hrane, gdje se hranimo kvascem propadljivosti, gdje nam je cijeli život ugrožen bijednom hranom grešnosti, koja, dok u nama buja, poput raka razara naš organizam smrtnošću. Svjesni smo da u svijetu u kojem živimo, naše biće nije imuno od vanjskih utjecaja. Mnogo toga se utaklo ili pokušava prodrijeti u naša tijela, mnogo je zaraze grijeha i slabosti što nas neprestano salijeće. Naše tijelo je, upravo onda kad misli kako živi nabujalo i napredno, okoštalo i sasušilo se u svojoj ljudskosti, u traženju isključivo zemaljskog ostvarenja, a stvoreno je da živi prožeto duhom, bez ljudskih kvasaca i aditiva koji daju, ne stvarnu već samo prividnu ljepotu i okus. Kulturu svijeta u kojem živimo možemo nazvati neduhovnom kulturom tjelesnosti, dok ljudsko biće, tijelo uključeno, ima potrebu za duhovnom tjelesnošću na koju nas poziva Krist Gospodin svojim Tijelom u kojem se zrcali snaga Duha Božjega.
Njegovo prečisto, beskvasno Tijelo jedina je prava hrana čovjeku koji je i danas gladan na svom putu, koji i danas luta u svom traženju, koji i danas skapava bez duhovnosti dok živi svoju tjelesnost. Budimo svjesni u kojim okolnostima živimo, budimo ozbiljni pristupajući sakramentu njegova Tijela i Krvi, te gorljivo tražimo zajedništvo s njime. Neka nas snaga Beskvasnog Kruha koji blagujemo i same učini beskvasnima, to jest čistima od grijeha, bezazlenima i malenima, poput prave djece Božje, te da tom čistom hranom možemo preobraziti svoje biće i svijet u kojemu živimo, te prispjeti na gozbu u Kraljevstvu Božjem gdje ćemo primiti puninu njegova života postajući udovi njegova besmrtnog Tijela. Amen.
