Sveta obitelj 2009.
Razmišljajući o božićnom otajstvu ne možemo ne uočiti da, kako nekad, tako i danas, Bog se pojavljuje na marginama društva, premda mu mjesto nije na marginama, već u središtu života. Kamo sreće kad to ne bi imalo posljedica za kvalitetu ljudskog života, no posljedice su goleme, pa i onda kad čovjek to ne želi vidjeti ili priznati. Jer ni čovjeku ni Bogu koji želi ljudsku dobrobit, nije svejedno kako je organizirano društvo i jamčili li poštivanje vrednota i rast u njima. Ako su na čelu društva propalice, nitkovi, pokvarenjaci, diktatori, vrlo je vjerojatno da onda mnogo više riskira i pojedinac i cijela obitelj, kao što smo razmišljali i u ozračju božićne noći, a razmišljati ćemo i ovih dana o tome kako je kralj Herod progonio Svetu Obitelj, ne želeći ih prihvatiti kao članove svoga kraljevstva, držeći ih preopasnima za vlastiti interes. Ipak nikakve opasnosti i poteškoće nisu spriječile Isusa da se nastani u svom narodu, te da u njemu započne i dovrši djelo spasenja, a sve to mu je bilo omogućeno jer je imao zaštitu svoje obitelji. Isus nam želi poručiti da i onda kad ga društvo sa svojim društvenim i političkom vođama odbija, on se ne predaje, već živi svoj život u ljudskoj zajednici kao član jedne obitelji, koja ga štiti ne političkim i gospodarskim vezama i odlukama, već čvrstoćom ljubavi i vjernosti Bogu.
A to što Isus živi najprije u obitelji, ne smije se tumačiti kao bijeg od odgovornosti za društvo, već postaje znak i poruka koju Bog ostavlja s ciljem da kaže čovjeku gdje mora biti središte svih nastojanja društva i pojedinca. Cjelovitost i duhovna izgradnja obitelji doista mora biti u središtu nastojanja cijeloga društva, te je nezamjenjiv doprinos svakog člana obitelji, da se ova temeljna zajednica ljudskoga života ne ugrozi i da ne prestane biti stvarno središte i rasadnik života. Tek nakon toga obitelj može postati temelj obnove i stabilnosti društva, u protivnom, ukoliko neće štititi i podupirati obitelj, društvo potkopava samo sebe.
Danas ne treba mnogo da bi se ustanovilo kako u suvremenom zapadnom društvu obitelj ostaje zapostavljena i uvijek u nekom zapećku. A zašto se to događa, premda joj društvo omogućuje mnogo toga što nekad prije nije uopće bilo? Odgovor je vrlo jednostavan: Danas društvu nudi obitelji sve osim Boga! A čim ne nudi Boga, niti mari hoće li se obitelj Bogom bogatiti, onda se stvaraju takve okolnosti i uvjeti u kojima obitelj nužno stradava. Uklanjanjem Boga iz obitelji, uklanja se i najvažniji sadržaj obitelji po kojem je obitelj obitelj.
Ista napast se neprimjetno provlači i u obitelji koje i same gube iz vida koliko je bitan život vjere i doživljaj Boga u obitelji, kad, pritisnute kojekakvim potrebama, drže da najprije treba priskrbiti sve drugo, a tek onda, ako ostane mjesta za Boga. Međutim obitelj ne bi smjela podleći takvoj napasti, jer ako ostane bez Boga, onda više nije obitelj, a sve drugo što ima, vrlo lako potom i izgubi. Stoga ako se obitelji ne posvećuje dovoljno snage od strane društva, to ne znači da sama obitelj ne treba tražiti u sebi tu istu snagu. Upravo jer je društveno okruženje takvo da neprestano zapostavlja obitelj, da je osiromašuje i na duhovnom i na materijalnom planu, to veće nastojanje obitelji mora postojati da ne dopusti takvo osipanje duhovne energije iz svoje sredine. Što društvo više stilom i ritmom života ugrožava zajedništvo i plodnost obitelji, to više je obitelj pozvana stati pred Boga, jer jedino je Bog iskreno zainteresiran za blagoslov, sreću i spasenje obitelji, ne želeći tražiti svoj interes, niti je želi provesti putem duhovnih rizika i pustoši. Kao dokaz svoje ljubavi prema ljudskom rodu i obitelji, Bog je poslao i svoga Sina da postane članom i jedne konkretne obitelji – Svete Obitelji Marije i Josipa iz Nazareta, koju je obdario božanskim životom, dok su oni njemu pružili ljudsko gostoprimstvo i zaštitu. Jer kao što se nijedan čovjek ne rađa sam za sebe, niti rasta sam od sebe, nego zahvaljujući skrbi i ljubavi roditelja, takvu je skrb Gospodin dobio u obitelji Josipa i Marije. Kao drugo obogatio je njihov život novom kvalitetom. Primili su Boga prema kojem su se ravnali i prema kojem su se usmjeravali cijeloga života, te je on bio kruna njihove svetosti i vjere u Boga.
Kristova prisutnost u obitelji Marije i Josipa ima i još jedno drugo konkretno značenje za svaku obitelj. Njegovim rođenjem u obitelji svaka je obitelj pozvana ne samo stati pred Boga i preispitati se o svom unutarnjem životu, već je pozvana također uključiti Božjeg Sina kao punopravnog člana svoje zajednice. Doista, on je jedini sposoban ukazati na ispravne sadržaje života i koji je ispravni redoslijed vrednota, o čemu svjedoči i današnje evanđeoski tekst u kojem se potvrđuje Isusova svijesti da mu je biti u kući Oca nebeskoga. Time je naznačen put zdrave i čvrste obitelji: obitelj koja ne bi htjela da je otpuhnu vjetrovi ovoga svijeta s povijesne scene treba biti usmjerena prema poštivanju Oca nebeskoga. Kao što je Sveta Obitelj hodočastila u Hram, kuću Oca nebeskoga, a Isus izričito rekao da mu je biti u toj Kući, pokazuje nam da obitelj može i treba živjeti isključivo upućena na Oca, izvor života i utemeljitelja obitelji.
Ako je Krist Gospodin i pristao biti na marginama društva, ali u nijednom slučaju se nije htio pojaviti na marginama stvarnog ljudskog života, isto kao što nije želio ostaviti čovjeka na marginama svoga. Po Božjem Sinu pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi, koja je sve ljude htjela uključiti u božanski život, ali je Bog htio ponašati se potpuno na ljudski način, pri čemu nije mogao izbjeći život obitelji. Dolaskom na svijet Isus, osim što je bio u središtu osobe, bio je i u središtu obitelji obdarujući i nju božanskim životom.
Dok nam današnji svijet potvrđuje kako nevolje pojedinca i naroda započinju tamo gdje obitelj ne živi svoju odgovornost prema načelima svete obitelji, današnji blagdan potiče svaku kršćansku obitelj da se okrenu obilju bogatstva i ljubavi koja dolazi od Boga. Jer samo ako obitelj ima božanske ciljeve, može ostvariti potpuno zajedništvo poput onog trojstvenog, na što je Bog bez daljnjega poziva. Božić je zato stvarna prigoda da vratimo Boga u obitelj, ako smo ga udaljili nemarom i nevjernošću, ako smo se osiromašili grijehom i slabošću koji odvlače pozornost obitelji od Boga. Božić je prigoda da kršćanska obitelj, okupljajući se oko Betlehemske obitelji, i dalje bude iskonsko mjesto Božje prisutnosti, čime će ostvariti svoj poziv na zemlji, te prispjeti u sretnu vječnost, u zajedništvo trojstvene ljubavi i obitelji. Amen.