Želeći doprijeti glasom,
riječju i porukom
do udaljenih i raseljenih
rođaka i prijatelja
ljudska riječ je tražila putove.
Od goluba pismonoše i drugih glasnika,
do pisama i brzojavnih poruka
birala je najbrži i najpouzdaniji put.
No kad je čovjek izumio brzoglas,
imao je izravnu liniju,
pa i onda kad su mu sugovornici
bili s druge strane oceana.
Želju i načine zajedništva
upili su od Gospodina
koji je uspostavio vezu s ljudima
premostivši ponor podjele
ispriječen nakon čovjekova grijeha.
Slao je on i glasnike i pisma,
ali je naposljetku poslao svoga Sina
kako bi kao Riječ Očeva
bio neposredna brzoglasna linija
između neba i zemlje,
vječnosti i vremena,
Stvoritelja i ljubljenog stvora.
