Premda nekome može izgledati dinamično,
pomicati se gore dolje po istoj plohi
nije odveć zabavan život,
a upravo to je zapalo njega.
U borbi protiv jednoličnosti,
neminovno se zaželi promjene,
ali ne samo promjene boje u paleti,
već promjena dubine, visine i prodornosti,
i putovanja u neki drugi svijet.
Kadgod se tako upuštao u maštanja
o životu izvan slikarskog pribora,
svaki put bi doživio kao hladan tuš
uranjanje u novu smjesnu boje.
Pokoran, ipak, autorovoj ruci
otriježnjen od sanjarenja
nastavljao je svoj posao
kojem nije nazirao smisla.
Tek kad je iz prikrajka,
po završenom poslu,
slušao udivljene kritike posjetitelja
bi ponosan da je bio dionik te priče.
Najmaštovitije što je napravio u životu
bilo je pokoriti se umjetnikovoj ruci
dopuštajući da se njime služi
kako bi unutar zadanih okivra
izrazio dubinu, visinu i prodornost onostranostivrhunskim umjetničkim djelom.

Nekad sam odbačena plutala morem,
po pučini nošena valovima,
sve dok me ne udomi stari ribar na svojoj barci.
Pribrah se, osvijestih, rane zaliječih,
te se ponovno zaželjeh mora,
premda sam radi svoje ispraznosti
bila lagana i nesigurna,
žrtva morskih struja i vjetrova.
Nakon što me čvrstim konopcima
usidrio za morsko dno,
ponosno sam podigla glavu,
elegantno se penjući na krijeste vala.
Zahvaljujući brižnoj ruci
i neraskidivim vezovima ljubavi,
upravo moja praznina
postala je znak ulaska u sigurnu luku
i nepotopivo sidrište za njegov brodić.

Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

Iv 19, 33-34

Bijaše to vrlo neobičan kućedomaćin

što pozva mnoge sluge na svoje imanje

dajući im time Život.

Potom je napravio Put

točno do Vrata svoga doma

da kao prijatelji i ukućani

mogu sudjelovati na gozbi njegova Sina.

Tko zna zašto, u njima se rodi sumnja,

pa s nepovjerenjem zaziraše od toga.

Da bi ih razuvjerio, dosjeti se domaćin

i učini nešto vrlo neobično:

dao urezati zirak s vanjske strane vrata

da mogu izvana promatrati puninu Istine,

vidjeti obilje i ljepote za njih pripremljene,
te radosno ući na gozbu Jaganjčevu.

Želja za novim neistraženim područjima,
brzu promjenu mjesta u zamahu krila,
odvela su mladog i neiskusnog leptira,
da leti područjima kojima mu nisu savjetovali
oni koji su ga dobronamjerno upućivali
u svijet cvijeta i umijeće leta.
Nakon što je uspješno izbjegao neke opasnosti,
uz dozu neskrivenog ponosa, nastavio je letjeti
čuvajući se većih i snažnijih neprijatelja svoje vrste.
No u tom trenutku je osjetio da mu je krilo zapelo
za jednu gotovo nevidljivu nit,
nakon čega je izgubio ravnotežu.
Želeći se osloboditi, odskočio je u suprotnu stranu,
ali se nit jednostavno rastezala za njim,
dok mu drugo krilo nije zapele za još jednu nit,
pa onda za još jednu.
Što se jače pokušavao osloboditi,
to se više zapetljavao u elastične niti,
svakim trenutkom gubeći snagu
i udaljavajući se od oslobođenja.
Nije računao s time da njegov protivnik
koji uopće ne može letjeti,
pozna i njegovu brzinu i slabost,
te shodno tome namješta zamke.
Tako se ispostavilo da je opasnija nevidljiva opasnost
nego zastrašujuća sila vidljivog protivnika.