Alka je viteška igra koja se ‘trči’
neprekinuto već trista godina
u dalmatinskom gradiću Sinju
u spomen pobjede nad Turcima
pripisane čudesnom zagovoru i pomoći
nebeske Djevice i Majke Marije,
čašćene u liku čudotvorne Gospe Sinjske.
Cilj ove igre je skupiti što više punata,
gađajući s konja u punom trku
metalni obruč – alku
obješenu iznad trkališta.
Zato svaki alkar kopljanik,
želeći postati slavodobitnikom,
nišani u središte same alke,
u mali središnji krug – ‘sridu’,
što nosi maksimalna tri punta.
Svaki precizni pogoda ‘u sridu’
izaziva oduševljenje gledatelja,
što obilježi i pucanje ‘mačkula’
s obližnje sinjske tvrđave.
No ne znam sjeti li se itko
u sveopćoj strci i metežu,
uz ‘punte’ i pogotke ‘u sridu’,
te čestitke vještom slavodobitniku,
da je prava slavodobitnica Gospa,
sinjska majka, čuvarica, i zaštitnica.
Živeći ponizno i vjerno Bogu
pogodila je ‘u sridu’ božanskog života,
te je kao službenica milosti puna
pobijedila u bitci sa starim Zmajem.
Tako je zavrijedila da je Bog proslavi
uzdižući je na nebo i tijelom i dušom
u puninu slave života vječnoga.

Po definiciji biologija je znanost
o životu i živim bićima
koja proučava zakonitosti
nastanka, postojanja i održanja
pojedinih bića i žive prirode,
ili pak znanost o svemu živom.
Međutim, pogotovo u slučaju čovjeka,
ova znanost ne dotiče najdublju bit,
nego tek samo izvanjske sastavnice
čiji zbroj nikad nije ni približno
ono što zovemo životom
u pravom smislu riječi.
Jer prikupljeno znanstveno znanje
o pojedinim elementima života
ni izbliza nije u stanju
odgonetnuti, definirati i iscrpiti
pojam, smisao i veličinu
života kao takvoga.

S druge pak strane
više znanja o životu
posjeduje onaj tko otkrije
smisao, izvor i uvir života.
Jer život je mnogo više
od skupa suhoparnih informacija,
ma kako znanstvene bile.
On je više od zbroja i rezultata
slučajnog miješanja čestica.
Pravi je ‘biolog’ – poznavatelj života
samo onaj tko otkrije život kao dar
što struji iz božanskog vrela,
iz onoga koji je Život u sebi.
Stoga istinske biologije
nema bez dobre teologije,
bez poznavanja Boga stvoritelja
– istinskog Života i vrela života
na kojem sve što živi
crpi svoje postojanje
i posjeduje svoj smisao.

Hipnozom redovito zovemo
stanje izazvano sugestijom,
slično snu ili polusnu,
praćeno podčinjavanjem volje
uspavanoga onom koji uspavljuje.
Sugestivna stanja izazivaju se
najčešće putem očiju i pogleda
preko kojeg se dolazi u dušu
i potom upravlja voljom.

Čovjek udaljen od živoga Boga
sličan je hipnotiziranoj osobi.
Najčešće se događa tako
da nam svijet odvlači pogled
i privlači svojom zavodljivošću
do mjere da nas hipnotizira
odvlačeći pogled od Boga
i oduzimajući nam pravu svijest
o sebi, svijetu oko nas i Bogu.
Dok nam skreće pogled s Boga
svijet nas opčarava svojim blještavilom
uslijed kojeg gasne pravi život.
A pogled je pak stvoren da bude kanal
kojim Božje svjetlost ulazi u dušu,
te isto tako da bude prolaz
kroz koji snop svjetla iz duše
izlazi vani i obasjava svijet.

Isus nas upozorava da se čuvamo
hipnotičkih varki ovog svijeta
koje nam putem požude očiju
oduzimaju svu životnu moć.
Samo nas Gospodinov sveti pogled
oslobađa pogubnih hipnotičkih stanja
i daje nam crpiti pravi život
iz neiscrpnih dubina Božjeg bića.
Stoga nam je motriti netremice
njegovo sveto božansko lice
s kojeg nam dotječe izvor svjetlosti
što grije dušu i daje život.

Bog ne daje kišu svoje milosti
uvijek i na isti način.
Nekad je to obilan pljusak,
a nekad tek blaga rosa,
nekad je to natapanje,
a nekad je neophodan napor
da se iz dubina srca
izvuče zlatnu zalihu vlage.
Čovjek je stoga pozvan biti
kao krovište kuće
rašireno pred nebom,
što skuplja svaku kapljicu,
te je izvijenim olukom
vodi do prikladnog spremišta
kao zalihu za sušna razdoblja.
A čovjek nemaran na Božje poticaje
sliči kući i krovu bez oluka,
nespreman sabirati milosno obilje
u spremnike vlastitoga srce
za sušna i krizna vremena.
I ne samo svojih suhoća,
nego i tolikih žednih duša.

Kreker (eng. cracker) je osoba
vješta u rukovanju računalima
koja neovlašteno ulazi,
odnosno provaljuje u računalni sustav,
kako bi ga neodgovorno iskoristila
za svoje sitne i nedopuštene ciljeve.
Gledano na spomenutu pojavu
iz perspektive duhovnog života,
može se reći da je Sotona
vrlo vješt i iskusan kreker.
Čim u ljudskom duhu otkrije
i najmanju pukotinu – slabost
ili neopreznost koketiranja
koja pristaje na laskave igre
i lukava svjetovna zavođenja,
probija mu zaštitni kȏd
kradući korisne sadržaje.
Onesposobljujući čovjeka za život
i vodeći ga u grijeh i propast
ovaj iskvareni i drski kreker
Tvorcu ljudskog bića oduzima
ono najsvetije i najmilije.
A kako bi učinkovito spriječio
uništavanje djela svojih ruku,
Stvoritelj je žrtvovao na križu
svoga ljubljenoga Sina
koji je poslužio kao zakrpa
kojom je Sotoni onemogućio
pristup u ljudski život
i upravljačku ovlast nad čovjekom.

Samar je dio magareće opreme
sastavljen od drvenog okvira
i platnenih podloga ispunjenih slamom.
Ljudi su izradili samare
kako bi bolje iskoristili
magareću krotkost i snagu.
Breme koje magare ne može nositi
na golim leđima,
uredno složeno na samaru
ne predstavlja problem.
I premda je samar dodatni tovar,
ipak čudesno postaje sredstvo
da se ponese daleko veći teret.
Tako čarobnu stvar napravio je i Isus
kad na nj natovariše drvo križa.
Umjesto da ga odbaci s leđa,
on ga pretvori u čudesni samar
na kojem je ponio teško breme
svakog opterećenog života,
sve patnje i boli koje pritišću čovjeka.
Na samaru svoga svetog križa
ponio je sva naša bremena,
križeve i patnje, brige i muke,
poučavajući i nas da i sami,
u posvemašnjoj poniznosti
nosimo bremena jedni drugima.
A ono što reče o jarmu,
kao da reče i o samaru:
Uzmite jaram moj na sebe,
učite se od mene
jer sam krotka i ponizna srca
i naći ćete spokoj dušama svojim.
Uistinu, jaram je moj sladak
i breme moje lako.

Za dobiti moćnu nuklearnu energiju,
te iskoristiti sav njezin potencijal,
neophodno je imati nuklearno gorivo.
Sirovina za gorivo je prirodni
radioaktivni element uran
koji se dobiva iz uranove rude.
Ali da bi bio prikladno gorivo
nije dostatna prirodna koncentracija,
nego se prije toga uran mora obogatiti
u posebnom procesu plinske difuzije.
Tek nakon toga postaje korisno gorivo
koje oslobađa izuzetne količine energije,
pretvorene potom u onu električnu
nezaobilaznu u svakodnevnom životu.

Proces obogaćivanja urana
slika je obogaćenja ljudskosti,
procesa kojem je pokretač sam Bog.
Jer sama ljudskost nije dostatna
biti pokretačko gorivo života,
ako se ne obogati božanskom milosti.
Zato je među nas i sišao Sin Božji
te nas obogaćuje darom božanske naravi.
Dajući nam svoju riječ i tijelo,
obogaćuje nas koncentracijom ljubavi,
kako bismo oslobađali energiju radosti
i bili svjetlo i snaga cijeloga svijeta.

Kao krhka bića  ljudi su
izloženi i stavljeni na
kušnju vlastite pogubne slabosti.
A svaki pogrešan korak
dodatno čovjeka slabi,
te tako pada u začarani krug u kojem dodatno slabi,
te se sve teže oslobađa.
Svaki grijeh i sebeljublje
je takav začarani krug
u kojem čovjek vidi samo sebe,
te se vrti oko svoga lika i potreba
kao mačka oko vlastitoga repa.
Ali s druge strane potrebno je
samo malo dobre volje i prave vjere
da se oslobodi začaranoga kruga
i uđe u krug kreposti i zajedništva
poput onoga koji postoji
u Bogu trojstvene ljubavi.
Jer ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga
također je krug, ali ne začarani.
Doista ljubav kojom se ljube
i koja je tkivo njihova života,
premda tvori savršeni krug,
ipak ne ostaje u sebi zatvorena,
nego se otvara svijetu i čovjeku,
stvorenima upravo iz ljubavi.
Izišli su iz svoga savršenog kruga,
a da ga nisu uništili ni dokinuli,
nego su i ljubljeno stvorenje
uveli u zajedništvo sebedarne ljubavi.
Zato je svaki čovjek pozvan
ući u ovaj čudesni čarobni krug,
krug trojstvene ljubavi,
a bježati od onog začaranog,
omeđenog krutom linijom
sebeljublja i samodostatnosti.

Za zakoniti sudski proces
neophodno je sudjelovanje
više strana ili pojedinaca.
Uz okrivljenika i suca presuditelja,
u raspravi sudjeluje kako tužitelj,
tako i branitelj okrivljenoga.
Ključna je zadaća i sposobnost
ove posljednje dvojice sudionika,
od kojih jedan prikuplja dokaze o krivici
kojima tereti optuženoga,
a drugi ga brani od optužbe,
iznoseći olakotne okolnosti,
nastojeći doći do najpovoljnije kazne
u slučaju dokazane krivice.

Poput svakog sudskog procesa,
postoji i sličan duhovni proces,
u kojem je Tužitelj ljudskoga roda,
odigrao dvostruku prljavu ulogu.
Od prividnog odvažnog branitelja
postao je okrutni tužitelj.
Najprije je naveo čovjeka na grijeh
jamčeći mu zaštitu od Suca,
da bi mu ga potom stavio pred oči,
obeshrabrujući ga glede spasenja.
On i danas upire prstom u grijeh
dovodeći čovjeka do gubitka nade,
jer bezočno ukazuje na grijeh,
ali ne oprašta i ne razumijeva,
niti traži pute milosrđa i opravdanja.

No srećom Sin Božji nas brani
od takvog izopačenog ‘branitelja’
dajući nam oproštenje grijeha
i šaljući nam pravoga Branitelja
– Duha Istine koji ostaje s nama.
Kad i ukazuju na grijeh i odgovornost,
Duh to čini da nas uvede u istinu,
koja je potpuna kad spoznamo
da je Sin Velikoga Suca svojom krvlju
platio otkupninu za naše grijehe
kako bi nas oslobodio osude
koju svojim djelima zaslužismo.

Kralježnica je vitalni organ
u strukturi ljudskog organizma.

Glavni je oslonac tijela,
nužan za pokretanje i potporu
gornjeg dijela trupa i glave.

Jer je kao čvrsti potporanj
o njoj ovisi stav tijela,
te bez nje čovjek ne može

ni uspravno stajati ni hoditi.
Svako oštećenje ili prijelom,
najozbiljnije ugrožava
ljudske kretnje i uspravan stav.

Zato je ona simbol uspravnosti,

ljudskog ponosa i dostojanstva.

Kao što je slučaj s tjelesnom,

postoji i duhovna kralježnica
uspravnost što proistječe

iz ispravnosti prema Bogu.

No na žalost, izazvan napašću,

čovjek se opredijelio za grijeh,
to jest za ispravnost bez Boga,

te mu je onda bila slomljena

kralježnica pravog dostojanstva.

A Bog, da bi ga ozdravio,

usadio mu je u tijelo,

kao istinski potporanj,

kralježnicu križa Kristova,

koji mu vraća uspravnost
i dostojanstvo djeteta Božjega.