Tebi vječni Oče, ja tvoj ponizni sin,
upravljam skromnu molitvu
u tišini i skrovitosti svoje ćelije,
koja je meni cijeli svijet.
Ona je prebivalište u kojem ćutim
da je moje srce bliže tebi
nego dok bijah u svijetu.
Moje samostansko obitavalište
mnogim djeluje skučeno i tijesno,
no meni se u njem otvaraju
sveta obzorja vječnoga života
i prostranstva beskrajne slobode.
U svijetu izobličene ljudskosti
želja mi je biti živa slika
tvoga utjelovljenoga Sina
koji je prošao zemljom čineći dobro
i objavljujući tvoje milosno lice.
Oduševio me je svetim siromaštvom,
privukao me ljepotom čistoće,
usmjerio me poslušnosti tvome glasu.
Zato se nisam bojao ni križa
koji je postao ljestvama savršenstva.
Dok se odazivam na evanđeoski poziv
daj da korjenito odbacim svijet,
njegovu zamamu i požudu,
kako bih uživao isključivo
u tvojoj očinskoj ljubavi.
A kad me svijet zbog toga
bude prezirao i odbacivao
kao štetni otpad i smeće,
neka mi to bude pred tobom
najveće priznanje i najljepši ures,
kojim resim tvoju obitelj na zemlji
Majku našu svetu Crkvu.
Ne želim biti besposlen promatrač
u ovoj areni zemaljskog boja,
nego vrijedan poslenik i sluga braći,
koji nadahnuće za nesebična djela
pronalazi u blaženome motrenju
odvijeka pripravljenih budućih dobara.

Baviti se izradom staklenih proizvoda
na klasičan način puhanjem,
vrlo je zahtjevan i težak posao.
Hoće se ne samo umješnost,
nego i snažna pluća i moćan dah,
kao i velika otpornost na toplinu
u blizini užarenih peći.
Iz užarene staklene mase
valja izvući određenu količinu
dajući joj potom željeni oblik,
bilo da je riječ o čaši ili vazi,
boci ili nekom drugom predmetu.
Ako sebe kao ljude uspoređujemo
s predmetima do kraja oblikovanima,
onda nam je izrada stakla predložak.
Kako bismo postali istinski ljudi,
božanskih dimenzija i oblika,
neophodan je onaj nebeski Puhač
koji nas obrađuje dahom svoga Duha.
Samo on nas izvlači iz mase bezličnosti
dajući nam oblik potpuno sukladan
vječnoj Očevoj namisli, to jest
oblikujući biće na sliku Božju.

Smanjenjem volumena ili broja
crvenih krvnih stanica
i/ili smanjenjem količine proteina
kojem je zadaća nositi kisik
u crvenim krvnim stanicama
dolazi do stanja koje se naziva anemija.
Razni su joj uzroci, od gubitka krvi
pa do prekomjernog uništenja
neophodnih crvenih krvnih stanica.
Posljedice mogu biti zatajenje rada srca
ili pak različiti neurološki problemi
a česte su i mentalne poteškoće.
No osim bolesti tjelesne anemije
postoji i ona duhovna, ne manje opasna.
Mnogi kršćani boluju od slabokrvnosti
kad nemaju evanđeoskog žara ni volje
posvjedočiti svoju svetu vjeru
i svijetu udijeliti od obilne radosti
kojom ih Bog obasiplje kao darom.
Duh Sveti kao da uzalud puše
i nadiše kršćane svojim dahom
ako oni nemaju duhovnog hemoglobina
vezati na sebe kisik njegova svetog daha
prihvaćajući život koji struji iz njega.
Neka otajstvo Kristove krvi
koju primamo kao duhovnu okrjepu
obnovi kvalitetu naše krvi
kako bismo odgovorili radosno i odvažno
na sve zahtijeve svoje vjere
svjedočeći žarko i odgovorno.
Pročistimo svoju krv njegovom
i primajmo snagu Duha Božjega,
te oživljeni Božjim životom
prenosimo ozračje radosti i mira
na sve koji boluju od slabokrvnosti.

Dok sjedam za orgulje – organon,
instrument kraljevskog dostojanstva,
poniznu molitvu upućujem tebi,
Stvoritelju svemirskog ‘instrumenta’
koji neizmjernom ljepotom i skladom
zrcali tvoju dobrotu i umješnost –
tvoj istančan sluh za sve tonove života.
Ti Ureditelju sveopćeg sklada,
povjerio si mi božansku ulogu
kad si me osposobio i doveo
da kao orguljaš skladnim melodijama
ispunjavam duše slušatelja.
Veličanstven je osjećaj
vlastitim prstima proizvoditi
i pokretati harmoniju
tolikih tonova i zvukova
koji su odraz nebeskoga sklada
i slika onoga trenutka
kada tvoji prsti stvoriše svemir
i oblikovaše čovjeka – svemir u malome.
Ti si svoji prstima raširio nebesa,
a mojima si dao poslanje
da šire ozračje neba na zemlji.
Svjestan svoje nedostatnosti
pred uzvišenošću glazbenog dara,
molim te za milost da moje ruke
budu odraz evanđeoske umješnosti,
prema kojoj, u savršenom skladu,
ne zna ljevica što čini desnica.
Obdari me takvom vještinom da,
dok pokrećem svirale
u svom rasponu boja i jačina,
slušatelji osjete da kroz njih,
kao kroz najposebnije svirale,
struji sila tvoga Duha.
Svaki dodir na pedale
neka me podsjeti da je prava pjesma
staviti pod noge grijehe svoje
kao najveće protivnike tvoje.
Jer si me našao dostojnim
da uljepšavam zemaljsko bogoslužje
uzvišenim i milozvučnim tonovima,
koji preko srca vjernika
dopiru u tvoje božanske uši,
učini me i članom zbora svetih
koji ti pjevaju vječno bogoslužje
– svadbeno slavlje Kralja Jaganjca.

Vrlo korisna i često korištena
komanda u svijeta komunikacija
je i komanda ‘podijeli’ – engleski share.
Ne samo što je vrlo popularna,
nego odražava i istinsku ljudsku potrebu
da s drugima podijelimo sadržaje
koji su nam od osobitog značaja
i koje držimo obogaćenjem iskustva
i proširenjem vlastitih spoznaja.
U bit ljudskog života pripada
da ne čuvamo za sebe bogatstva duha
nego da ih posredujemo dijeleći ih
na način na koji smo ih i primili.
Najuzvišeniji primjer u svemu
dao nam je dobri i milosrdni Bog.
Od samih početaka dijelio nam je
obilja svoga božanskog života,
da bi u punini vremena iz preobilne ljubavi
podijelio s nama vječnog Sina jedinca –
najsvetije i najdragocjenije blago srca.
Isti taj Sin je s nama velikodušno podijelio
ne samo neizmjerni božanski život,
nego je, postavši po Mariji sinom čovječjim,
ponizno podijelio sudbinu
ograničenoga ljudskog života.
A ako se on nije ustezao podijeli
naše slabosti, siromaštvo i bijedu,
zar mi vjernici smijemo oklijevati
dijeliti darovano bogatstvo
milosnog božanskog života?

U predindustrijskim vremenima
za tkanje odjevnih premeta
upotrebljavao se tkalački stan.
Tkanina se tkala isprepletanjem
uzdužnih niti zvanih osnova
i onih poprečnih zvanih potka.
Dobro nategnuta osnova
bila je podloga kvalitetnog tkanja,
a između njenih niti se utkivala potka,
u svoj raznolikosti i različitosti tehnika,
ovisno o maštovitosti i umješnosti tkalje.
Tkanje je slika ljudskoga života,
satkanog od okomitih i vodoravnih niti,
od božanske osnove i ljudske potke.
Ako osnova nije dobro učvršćena
u nadnaravnoj viziji i nebeskim uvjerenjima,
život nema ni ljepotu ni čvrstoću.
Učiti nam se na uzvišenom primjeru
Nazaretske Djevice, najizvrsnije tkalje.
Njezina čistoća i vjernost Bogu
bili su najbolji tkalački stan
na kojem je vlastitim životom otkala
prečistu i prečvrstu halju ljudskosti
vječnomu i neizrecivomu Sinu Božjemu.
On se utjelovio i rodio u krilu Djevice
kako bi tkanju ljudskog života podario
milost božanske neizmjernosti,
te ljudsku osnovu neraskidivo učvrstio
u nebu, u srcu samoga Boga.

Visoki standardi suvremenoga društva
pretpostavljaju izgradnju spalionica otpada
kao odgovor na sve veću količinu prljavštine
i pogubnog zagađenja okoliša.
Spalionice doista jamči smanjenje nečistoće,
kako u okolišu, tako i u odlagalištima.
Osim toga od spaljivanja otpada
dobije se znatna količina
toplinske i električne energije.

No ne postoji samo organski otpad,
nego i onaj duhovni nevidljivi.
Na žalost, počesto zaboravimo
počistiti ga i spaliti za čist okoliš.
Srećom sam Bog je izgradio spalionice
za zbrinjavanje duhovnog otpada
– grijeha koji prlja ljudske duše.
Dajući nam ispovijed i ispovjedaonicu
dao nam je spalionicu grijeha
i omogućio čist okoliš naših duša.
Iskrena ispovijed ujedno pokazuje
da otpad grijeha može poslužiti
i kao svojevrsna energija.
Onomu koji ga ponizno spaljuje
na božanskoj vatri pročišćenja,
spaljen grijeh mu postaje
izvorom nadahnuća i snage
za čistiju i bolju budućnost.

Kako bismo se snašli u šumi informacija
pohranjenih na društvenim mrežama,
te pronašli upravo ono što nam treba,
postoje tražilice ili pretraživači.
Oni su specijalizirana Web mjesta
kojima je glavna funkcija olakšati
potragu za traženim podatcima.
No kako čovjek nije samo tražitelj
u svijetu medijske komunikacije,
nego je ponajprije tražitelj smisla,
to jest razloga i nade življenja,
potreban mu je životni pretraživač.
A jer i u svijetu traženja smisla
ima šumu od koje ne vidi stablo,
njegovo traženje je mukotrpno,
pa nerijetko čak opasno i bolno.
Stoga, da se ne izvrgne riziku
da traženje smisla i vrijednosti života
postane traženje igle u plastu sijena,
Bog mu nudi nezamjenjivu pomoć
vještih i iskusnih pretraživača.
Kršćanin kojemu je Krist svet u srcu
ima nepogrešiv pretraživač
i svakome tko traži smisao i cilj
spremno daje utemeljen odgovor
i obrazlaže nadu koja je u njemu.

Okamenjeni životinjski ili biljni ostaci
iz geološke prošlosti zovu se okaminama.
Od njihova postojanja sačuvana je ljuštura,
kao znak o nekad prisutnom životu.
I ma koliko bila čvrsta i otporna,
nije bila jamstvo protiv smrti.
Ali dok može biti razumljivo
da nakon što život napusti neko biće
može ostati ljuštura kao svjedočanstvo,
nije razumljivo da se živa bića
za života pretvore u okaminu,
te da hodaju svijetom beživotni.
Od okamina nisu naučili
da sami po sebi ne mogu sačuvati
život koji struji njihovim bićem.
To je proturječna sudbina ljudi
koji zanemaruju duhovni život
i upućenost na Boga životvorca,
jedino vrelo neprolaznog života.
Dok svako biće po naravi teži
nedohvatljivoj trajnosti života,
dotle čovjek bezobzirno odbacuje
dar vječnosti po Božjoj milosti.
Umjesto da život pretvori
u svjedočanstvo neprolaznosti,
radije se pretvara u okaminu,
odbacujući ćudoredne vrijednosti,
bez životnog daha i identiteta.
No ne može trajno sačuvati život
oblažući ga izvanjskošću,
nego samo ako ga iznutra obogaćuje
vjerom, nadom i ljubavlju.

Ljudski život ispunjen smislom
nije lutanje bespućima,
nego smišljen hod prema
unaprijed zacrtanom cilju.
Kao što vojnik na bojnom polju
ili pak lovac u lovu,
a strijelac na streljani,
ne koriste oružje pucajući nasumce,
nego kroz nišanske sprave
traže pravu metu,
tako i Kristov vojnik – vjernik
ne troši životnu snagu
u besciljnom i ispraznom klatarenju.
Dajući mu svoj križ na vrhu Kalvarije
Krist mu povjerava nišanske sprave
uz pomoć kojih može nepogrješivo
pogoditi smisao i doseći cilj,
kako vlastitoga tako i tuđeg života.
Pogledom na tu nišansku spravu,
preko kalvarijskog vrhunca,
prodiremo kroz obzorja ovoga svijeta
i dolazimo do srca vječnosti.