Ptica koja se nađe u krletci,
tješi se da je riječ
o prozračnoj nastambi,
s mnoštvom prozora.
Ali u biti svi su joj beskorisni,
jer kroz nijedan ne može izići vani,
i nijedan od njih ne vodi u život i svijet.
Tješi se također da se radi
o sigurnom i zaštićenom mjestu,
ali nerado priznaje sebi i drugima
da su joj u njoj krila zakržljala
a tijelo potpuno omlitavilo.
I ma koliko obilje u krletci vladalo,
ona ptici uopće ne dopušta
zadovoljiti stvarne želje
i zasititi istinske potrebe
za letom i slobodom.

Slično vrijedi i za čovjeka
zarobljena u zemaljsko obilje,
koji provodi dane
živeći kao ptica u krletci.
Tješi se da ima svega u izobilju,
ali nikada nije kušao pravu slobodu
ni ljepotu opredjeljenja
za duhovne neprolazne vrijednosti.
Ima sve što mu treba za život,
ali sebi nije priuštio doživjeti
da na krilima ljubavi ide
prema trajnom odredištu
i cjelovitom ostvarenju
kamo ga zove vječna Ljubav.

U suvremenom svijetu
raširena je i unosna djelatnost
grana estetske medicine
zvana plastična kirurgija.
Ona pretpostavlja zahvate
koji se tiču uljepšanja,
to jest uklanjanja deformacija
nastalih naravnim putem,
protjecanjem vremena i nezgodama.
Velik je broj onih koji su spremni
za ljepši izgled izdvojiti
i pozamašne sume novca,
ali ne mogu zaustaviti vrijeme
koje prije ili poslije razgradi,
kako ljepotu, tako i zdravlje.

Poput plastičnog kirurga
Otac je nebeski izvršio zahvate
na izobličenom ljudskom biću.
No, ipak, dok brižno uklanja
površinske vidljive nedostatke,
ujedno oblikuje cijeloga čovjeka
vjerno motreći sliku svoga Sina.
Pod njegovom rukom nestaju
ne samo bore vremenitosti,
pretvorene u vječne zasluge,
nego očinskom rukom ispravlja
sva iščašenja, ožiljke i deformacije
podarujući nam neizrecivu ljepotu
i neprolaznost života vječnoga.

Stvoren od sapunice i dječjega daha

koji ga je ispuhivao kroz plastični obruč,

mali je balon od sapunice bio zabrinut

za vlastitu budućnost i sudbinu.

Hoće li proći poput prethodnih balončića

koji su odmah po ispuhivanju,

željni samostalnosti i slobode,

padali put zemlje u samouništenje,

rasprsnuvši se čim bi je dotakli,

a da nisu pravo ni zaživjeli?

Mislili su da krhka opna

može jamčiti cjelovitost njihova postojanja,

zanemarujući što svojom kratkotrajnošću

žaloste i onoga od čijeg su daha bili sazdani,

jer on se žarko želio diviti njihovoj čaroliji.

Zato je upotrijebio sve svoje snage

da se vine visoko u zrak,

dopuštajući malome tvorcu

da pažljivo podmjesti ruku ispod njega

dok se lagano spuštao zemlji,

te da ga održi nekoliko trenutaka duže u životu.

On, sićušni proizvod,

satkan od daha svoga tvorca

i krhke opne, shvatio je koliko je ovisan

o ovoj maloj ruci na čiji se dlan nježno spustio.

Zahvaljujući njoj poživio je dovoljno dugo

da na svojoj opni osjeti toplinu i sjaj sunca,

i da se nevine razdragane oči

zacakle udivljene zbog njegove ljepote.

Istini za volju,
čudila se samoj sebi.
Osjećala se tako bespomoćnom,
neuglednom i nezgrapnom,
te je imala mnoštvo prigovara
na svoj izobličeni stas.
Nije znala odakle joj
taj izduženi tanki vrat,
vrlo neskladan i nerazmjeran
sa zaobljenim širokim tijelom.
Osim toga od vrha do dna
provučene su bile nekakve žice,
i, što je najgore, nejednake debljine,
kao da nijedna nije imala veze
ni išta zajedničko s drugom.
A kad ju je dohvatila ruka
vještog virtuoznog glazbenika,
najprije se prestrašila.
Nije je samo brižno gladio,
nego joj je počeo žice zatezati.
Pomislila je najprije
da će joj puknuti vrat od natezanja
ili srce od tuge i boli,
ali se nije dogodilo ništa od toga.
Čim je potom uslijedio lagani dodir
osjetila je ugodne trnce po tijelu.
Doista, gitaristova ruka je
maestralno znala svoj posao.
Nijedna prečka na dugom vratu
nije mu bila suvišna,
niti žica neodgovarajuća.
Pa čak je i ona praznina u utrobi
najednom prestala biti prazna,
ispunjena milozvučnim zvukovima
što su se ‘zarazno’ širili prostorijom.

Tako se i naša prazna ljudskost
u rukama nebeskog Umjetnika
ispunja jekom njegovih tonova,
prenoseći radoznalim slušateljima
opojne zvukove evanđeoske radosti.

Nakon što je u njezinu izgradnju
uloženo mnogo znanja,
dužnog truda i sredstava,
trebalo je još pristupiti lansiranju,
s ništa manje ozbiljnom preciznošću.
Jer bilo je dovoljno napraviti
mali otklon od ispravnih koordinata,
pa da raketa ne dođe do cilja.
Otklon je to oku nevidljiv
u trenutku lansiranja,
ali sve uočljiviji i upadniji
kako raketa odmiče.
Koliko je koban i poguban
shvaća se tek kasnije,
ako raketa promaši cilj,
umjesto da posluži svrsi.
Tako s njome propadaju
sve uložene energije i sredstva.

Isto vrijedi i za ljudski život
u koji se od samog početka
ulaže neopisivo mnogo
ljubavi, nesebičnosti i dobrote,
usmjeravajući ga vječnome cilju.
Ali ako se ne pazi da i on sam,
kad se zaputi prema cilju,
u startu krene dobro utvrđenim
i znalački zacrtanim koordinatama,
lako promaši cilj i smisao postojanja.
Početni odgojni otklon
od stvarnog vječnog cilja,
ma kako djelovao neznatnim,
može biti tragičan
za putovanje na duge staze
kao što je ljudski život.

Magla je meteorološka pojava

u prizemnom sloju troposfere,
prizemni oblak vodenih kapljica
ili sitnih ledenih kristala,
što uspijevaju lebdjeti u zraku.
Magla se spusti tako nisko,
da, dok smanjuje vidljivost,
ujedno ne dopušta suncu
da zrakama prodre do zemlje.

Poput meteorološke pojave
postoji i ona duhovna magla
koja nastaje hlapljenjem mozgova
i isparavanjem ljudskih duša,
koje oko sebe nemilosrdno šire
hladnoću grijeha i bezboštva.
Zamaglila je tako mnoge umove,
stvorila je vlagu propadljivosti
i nezdrave uvjete života u svijetu.
A temeljni cilj je ne dopustiti
da do zemlje dopre sjaj Božjeg Sunca
i topli žar njegova neba,
te da mu i zemlja postane domovina.
Ipak magla je kratkotrajna pojava,
dok je sjaj Božjeg Sunca vječan.
Nju raznesu i zemaljski vjetrovi,
a kako je ne bi onda rastjeralo
ono mlado Sunce s visine
što dođe među nas grešnike,
kako bi raspršio tmine naše pameti
i otjerao hladnoću smrti iz srdaca.

Sipa je morski glavonožac
poznat po obrambenoj taktici.
Kad je napadnuta i ugrožena,
iz sebe izbacuje crni pigment
kojim protivniku zamuti vodu,
a sama dotle bježi na sigurno.

Poput sipe su i ljudi
koji ispuštaju iz sebe zlo i grijeh.
Duša im je crna od bezboštva
i um pomračen od zloće.
No postoji i velika razlika
između njih i morskog glavonošca.
Dok sipa ispušta crnilo za obranu,
ljudi se tom taktikom služe za napad.
Puštaju iz sebe crnilo opačine i laži
da onemoguće Božjem svjetlu
da sjaji u ljudskim životima.
Tako oni love u mutnome,
te crnilom grijeha i zarazom smrti
upropaštavaju nevine živote,
bez skrupula i odgovornosti.

Gospodin nas zato čuva
od takvog pogubnog crnila
što se širi ljudskim društvom
u kojem izopačeni ljudi love
u mutnim vodama bezboštva
sitne mrvice ovozemnosti.
Potrudio se isprati nam dušu
čistom krsnom vodom
i obasjao um svjetlom vjere.
Jasno nas je poučio
da se od grabežljivaca svijeta
bolje štitimo iskonskom čistoćom
nego naslagama prljavštine,
jer zavodnika koji lovi u mutnome
odbija jedino Božja čistoća.

Kad osoba dođe do određene dobi
biva proglašena punoljetnom,
te stječe pravo dobiti osobnu iskaznicu
kao potvrdu zrelosti i samosvijesti.
Tako pojedinac stječe priznanje
postajući ravnopravni sugovornik
i punopravni član društva.
Međutim, dobna punoljetnost
ne znači istovremeno i stvarnu zrelost
koje nema bez izgrađene vjere u Boga.
Zato samo vjera može biti
osobna iskaznica svakog kršćanina,
na kojeg se može preinačiti
poznatu izreku i reći:
Reci mi kako vjeruješ
i reći ću ti tko si!
No iskaznicu vjere
ne dobivamo kad smo zreli,
nego da postanemo zreli.
Ona je ujedno obrazac
po kojem oblikujemo osobnost,
jer nam ju je napravio Otac
prema otisku svoje ljubavi
i po sadržaju svoje želje.
U nju je unesena sva ljubav
i utkane najljepše želje,
te se osvješćujemo i sazrijevamo
koliko se njima suobličavamo.
I znat ćemo tko smo
samo kad spoznamo po vjeri
i doživimo u ljubavi
da smo istinska djeca Oca nebeskoga.

Uz ono redovno osiguranje,
osiguravajuće kuće nude,
za vozila svake vrste,
kao jednu od posebnih ponuda
takozvano kasko osiguranje.
Njime unaprijed jamče
zaštitu i pokriće štete
nastale mogućom nepažnjom
ili neželjenom nezgodom.

Na isti način je dobri Bog
osigurao naš ljudski život,
neminovno krhak i izložen,
na dugom hodočasničkom putu.
Dao nam je svetu vjeru
kao policu kasko osiguranja,
zajamčenu vlastitim životom.
Uzvraćajući mu povjerenjem
znamo da će se on zauzeti,
te kao dobri i pouzdani Otac,
sanirati štete nastale
zbog slabosti i nepromišljenosti.
Ma koliko proces uozbiljenja
mogao biti bolan i opasan,
zbog našeg necjelovitog življenja,
imamo sveobuhvatno osiguranje
da nas neće ostaviti na cjedilu,
nego nam osigurati dolazak do cilja
u njegovo vječno kraljevstvo.

Ljubav Božja je kao ledeni brijeg.
Vidljiv joj je tek mali površinski dio
na liniji vremena i plohi svijeta.
No ona je mnogo dublja i obilnija
nego što pojavnost dopušta
na prvi pogled spoznati.
A tijekom cijele povijesti
Bog nije pokušavao drugo
nego dozvati u pameti čovjeku,
dužinu i širinu, visinu i dubinu
svog predanja i ljubavi.
A kad je poslao svoga Sina
da objavom rasprši tmine
ljudi su s još više nevjerice
gledali Betlehemsko Dijete
– taj vršak i krunu Božje ljubavi,
snebivajući se i odbijajući povjerovati
da je upravo on vidljivi dio
brijega nesagledive Neizmjernosti.
Ne računajući da u njemu može
prebivati sva punina božanstva,
a želeći ga ukloniti iz povijesti,
našli su se u ratu s Bogom,
te sami završili na dno mora.
Preuzetnim nevjernicima tako postade
santa na kojoj neizbježno razbijaju
lađe svoje bezbožnosti i oholosti.