Želja za novim neistraženim područjima,
brzu promjenu mjesta u zamahu krila,
odvela su mladog i neiskusnog leptira,
da leti područjima kojima mu nisu savjetovali
oni koji su ga dobronamjerno upućivali
u svijet cvijeta i umijeće leta.
Nakon što je uspješno izbjegao neke opasnosti,
uz dozu neskrivenog ponosa, nastavio je letjeti
čuvajući se većih i snažnijih neprijatelja svoje vrste.
No u tom trenutku je osjetio da mu je krilo zapelo
za jednu gotovo nevidljivu nit,
nakon čega je izgubio ravnotežu.
Želeći se osloboditi, odskočio je u suprotnu stranu,
ali se nit jednostavno rastezala za njim,
dok mu drugo krilo nije zapele za još jednu nit,
pa onda za još jednu.
Što se jače pokušavao osloboditi,
to se više zapetljavao u elastične niti,
svakim trenutkom gubeći snagu
i udaljavajući se od oslobođenja.
Nije računao s time da njegov protivnik
koji uopće ne može letjeti,
pozna i njegovu brzinu i slabost,
te shodno tome namješta zamke.
Tako se ispostavilo da je opasnija nevidljiva opasnost
nego zastrašujuća sila vidljivog protivnika.