Velika crvena jabuka
što je nekoć jedra visjela sa stabla
odjednom je počela gubiti svježinu i snagu.
Nisam znao što je uzrok tome
da je počela venuti mijenjajući boju,
pa odlučih pogledati uzevši je pažljivo u ruku.
Uočih tek jednu malu rupicu na njezinoj površini,
te se zapitah je li možda ta mala rupica
mogla biti uzrokom njezina lošeg stanja.
Istina je,
progovori ona
predosjećajući kakve su me nedoumice mučile,
ta mala šupljina krije odgovor
o mome lošem stanju.
Naime, jednoga dana
na mojoj se opni pojavio neki mali crv.
Dopustila sam mu
da se kliže na glatkoj površini,
te da po želji i potrebi zagrize u opnu.
Držala sam to običnom igrom.
Uostalom, bila sam uvjerena
da je jedan crvić potpuno bezopasan
i nemoćan napraviti štetu
na mom čvrstom i mišićavom tijelu.
Mislila sam kako su moje plohe dovoljno velike
da sam sebi mogla dopustiti takvu vrstu zabave.
Moja samouvjerenost je bila kobna.
Jer kad je on probio moju opnu,
dogodilo se nešto što nisam uopće predvidjela.
Umjesto da se nastavi igrati na mojoj površini,
ili eventualno pod površinom, na zraku,
kako sam pretpostavljala,
on je, na moje veliko iznenađenje,
krenuo ravno u središte, put srca,
gdje je i jedan ugriz bio dovoljan
da me onesposobi za život.