Nedjelja Krista Kralja
Još od najstarijih vremena ljudi misli i pera su raspravljali o tome tko bi trebao vladati državom i državama. Premda živimo u demokratskom sustavu, pitanje je aktualno i danas, te nije naodmet propitati najvažnije njegove sadržaje. Pitalo se treba li biti jedan, kao što je kralj, ili pak nekolicina velikaša, to jest sabornika, ili bi pak vlast trebalo prepustiti cijelom narodu. Drugo važno pitanje se je ticalo profila osoba, a potom i kriterija vladavine. Tražio se odgovor treba li na čelu biti filozof, bogataš, moćnik, menadžer, onaj tko se bolje snalazi ili tko ima bolje političke veze i vojne saveznike. A onda kad netko dođe na vlast, prema kojim kriterijima treba upravljati da bi ga se moglo smatrati dobrim vladarom?
Odgovora je bilo mnogo, i različitih. Bilo je teoretskih dobrih rješenja, kao što ima na papiru dobrih političkih programa. Međutim, koliko je neka vlast bila dobra sve je potom ovisilo o ljudima koji su trebali primjenjivati u praksi papirnate programe i teorije. Samo po ostvarenjima se moglo dobro procjenjivati vrijednost nečije vladavine. To potom nije ovisilo o kategoriji ljudi ili staležu iz kojeg su proizlazili, jer je bilo i kraljeva koji su bili dobri upravitelji, kao i ljudi skromnijeg staleža koji to nisu. Isto kao što je bilo filozofa i školovanih ljudi koji nisu pametno upravljali, dok je bilo i neukih ljudi s osjećajem za dobro upravljanje. Tako se vidi da upravljanje ne ovisi o kategorijama ljudi, ni njihovu staležu ni imovinskom stanju, nego o životnim vrijednostima i stavovima.
U tom smislu na vidjelo su dolazile dvije dimenzije. Kao prvo, svaki onaj tko nije zaboravljao da postoji vječno Božje kraljevstvo prema kojemu svi težimo, te Bog kralj koji nam daje nagradu ili kaznu za djela, imao je preduvjet dobrog upravljanja. Nadalje, tko je susretao ljude ne samo kao ljude, ne samo kao bića kojima je zemlja jedino obitavalište, nego kao bića nebeskih dimenzija i božanskih vrijednosti, mogao je biti dobar vladar. Isto vrijedi i danas, može biti dobar državnik čovjek kojemu ljudi nisu samo glasačka mašinerija, a narod stado za šišanje, nego Božja djeca za koju skrbi u vremenitim dobrima. Rečeno rječnikom današnjeg Evanđelja, samo onaj tko u ljudima promatra i ljubi Boga, može dobro upravljati.
Gospodin Isus nas stoga poziva da i sami usvojimo kriterije takvog odnosa na zemlji, jer smo svi pozvani biti dionici nebeskog kraljevstva. I kao što se on sam, skrbeći za najugroženije i poistovjećujući se s njima, pokazao kao zaštitnik i zagovornik malenih, kao pravi njihov kralj, tako i nas poziva živimo na istovjetan način. Tko želi kraljevati u vječnom životu, treba biti kralj i zaštitnik malenih i ugroženih na zemlji, poput Krista. Jer bez obzira što živimo u naprednijem društvu nego što su nekad bile kraljevine, ne znači da smo kao ljudi napredniji i izgrađeniji. Mjera ljudskosti ne mjeri se kriterijima tehnologije, nego evanđeoskim mjerilima skrbi za bližnjega, kao što nas je Gospodin učio. Samo društveno uređenje ne čini nas više ljudima, nego nas isključivo očovječuje život sukladan Evanđelju.
Stoga, dok danas slavimo svetkovinu Krista Kralja, temeljno ispovijedamo gospodstvo njegova služenja čovjeku i zauzimanja za najpotrebnije, čime se pokazao kao istinski kralj malenih, za što nije neophodna ni velika škola ni veliko bogatstvo, nego srce puno ljubavi nadahnuto Duhom Božjim. To je prvi korak prema vječnome kraljevstvu u kojemu ćemo doživjeti puninu njegova dara kad čujemo riječ: Dođite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Kao što je napravio Gospodin, tako smo svi pozvani svoju životnu moć iskoristiti kao služenje malenima, a ne kao služenje zemaljskim interesima i bogaćenju. Jer nedvojbeno je da ćemo jednom trebati stati pred Sina Čovječjega, Kralja svega stvorenja i položiti račun, a on, koji je postavio kriterije života na zemlji, poučivši nas kako vrijede za nebo, ispitivat će nas koliko smo im bili vjerni. Zanimat će ga jesmo li ljubili malene i činili im dobro u njegovo ime, ili smo bili samoživi gledajući samo svoja posla.
Današnja svetkovina nas poziva također da se uozbiljimo, svjesni da Krist Gospodin ima neprolazno kraljevstvo, te da njegovu sudu nijedan od nas ne će izmaći, što znači da je bolje od njega čuti riječi pohvale nego kritike, prosudbu nagrade nego kazne. Život prolazi i teče brzo, te nam je svima položiti račun o upravljanju, o tome koliko smo u potrebnima promatrali njega, jer će to biti najvažniji kriterij po kojem će nas prosuđivati, te nam dati ili kraljevsku nagradu ili strašnu kaznu. Neka naše djelovanje, osim toga, bude jednostavno, spontano i bez samohvale, bez hvastanja i umišljenosti, jer služeći malenima činimo nešto sasvim razumljivo i prirođeno, kako bi nas Krist, kralj malenih, mogao počastiti presudom spasenja i nagrade, kako bismo s njime i sa svima svetima kraljevali po sve vijeke vjekova. Amen.