Četvrta nedjelja došašća – B
Kad neki kralj ili državnik dolazi u službeni posjet drugoj zemlji, pravilnik za državne ceremonije propisuje da ga svečano dočeka mjesni kralj ili najviši državni službenik dotične zemlje kojoj dolazi. Sukladno takvom pravilniku ponaša se i sam Gospodin Bog koji se najavio kao da će doći kao kralj. Objavio je svoje namjere od vijeka, potom poslao ispred sebe glasnika da pripravi sve potrebno za njegov dolazak, da bi naposljetku i došao na svijet. Ali sukladno pravilniku trebala ga je prilikom dolaska dočekati osoba kraljevskih obilježja i kraljevske krvi.
I ta osoba je bila iz doma kralja Davida, istinska kraljica po daru koji je primila od samoga Višnjeg Kralja da bude milosti puna. Ona je bila ona koju je na poseban način pripremio svojom milošću, obasuo ju je darovima da bi ga na najsvečaniji način prihvatila u carsku odaju svoga srca, od koje nije bilo ljepše i svečanije odaje za Božji dolazak. Sam Bog poštuje ljudske pravilnike ophođenja, ali ne pravilnike ljudske slave i ljudskih počasti, jer njemu ne treba ljudski pljesak i sjaj zemaljskih kraljeva.
Njemu je trebalo jedno kraljevsko srce da dočeka njegova Sina – Velikog Kralja u trenutku njegova dolaska na zemlju, da mu se smjerno pokloni u jednostavnosti i poniznosti srca, da ga prizna i prihvati svojim kraljem. Njemu je trebalo istinsko kraljevsko srce da njegovu srcu podari i ljudsku kraljevsku krv, da se u njemu združi i božanska i ljudska kraljevska krv. Zato on dolazi kao Bog Kralj, da bi i kao čovjek primio čistu kraljevsku krv, onu krv koja je bila kraljevska jer u njoj nije bilo grješnih natruha.
Pred ovom kraljicom i sam anđeo, Božji glasnik, je neznatan, jer zna da je samo neposredni glasnik koji s dužnim poštovanjem prenosi Kraljevu poruku osobi kraljevskoga dostojanstva. Jer Marija kao pravi izdanak kraljevske krvi rađa božanskog kralja, rađa Božju Riječ, dok je anđeo samo glasnik i navjestitelj tog susreta koji je zajamčila Božja milost sačuvavši Mariju bez grijeha u skromnosti i poniznosti. Ona je ona koja bdije i sluša riječ Božju, te joj Gospodin može povjeriti svoju Riječ. Budnim uhom ona osluškuje Božju riječ, tako da uspijeva čuti i šapat anđela koji joj prenosi navještaj velike radosti za cijeli svijet, a to je da će roditi Sina koji će biti Sin Svevišnjega.
Zato Božja Riječ, Krist Gospodin, s pravom dolazi najprije njoj, pravoj kraljici ovoga svijeta, da ga ona dadne svijet. Po tom radosnom događaju došašće u Mariji doživljava svoj vrhunac, jer njoj koja živi samo za Boga, najprije je naviještena Radosna vijest da ona bude donositeljica te vijesti među ljude, da svima pokaže da Božja Riječ dolazi svakom čovjeku i da svakom tko svoje srce čini kraljevskim prijestoljem i čuva ga za Boga, Bog dolazi noseći spasenje.
Marija je kraljevski izdanak iz panja Jišajeva na kojem će isklijati spasenje svijeta. Nazaretska Djevica prva osjeća beskrajno otajstvo Božjeg dolaska, prva koja je primila njegovu skrovitost i tihi dolazak na pravi kraljevski način, prihvaćajući ga u skrovitosti svoga srca u koje je pohranjivala sva iščekivanja i nadanja Izraelova. Stoga je u njoj sakupljeno i sadržano i svako ljudsko potraživanje i iščekivanje, kao i onaj savršeni sluh za božanski dolazak i neizrecivi odgovor vjere kojim izriče svoj «Neka mi bude po tvojoj riječi!».
I kao što je Bezgrešna Djevica izrekla svoje «neka mi bude», neka onda pomogne i nama da u neposrednosti proslave blagdana rođenja njezina Sina i mi odgovorimo svojim «neka mi bude» na njegov dolazak. Neka nas njezin «neka mi bude» pouči kako da i sami na kraljevski način primimo božanskog kralja koji dolazi među nas. Neka nam ona, Majka i Kraljica, bude putokaz kraljevskog iščekivanja i susreta s božanskim Kraljem, da bude naš Bog i naš Kralj, koji će nam otvorio vrata svoga kraljevstva u vijeke vjekova. Amen.