25. nedjelja kroz godinu – A
Isus priča prispodobu o radnicima u vinogradu svjestan kako su ljudi vrlo osjetljivi na socijalnu nepravdu, te provode dosta vremena razmišljajući o toj problematici. Zato im i priča prispodobu u kojoj je prvi dojam kako se spomenuti gospodar, vlasnik vinograda, ponaša nepravedno prema radnicima koji su najviše radili. Gospodar vinograda, naime, unajmljuje radnike u različita doba dana, ali uvečer daje svima, na razočaranje prvih, jednaku nagradu. Naravno, u onima koji su radili od početka, probudio se osjećaj za pravdu, držeći kako je gospodar prema njima bio nepravedan. Ova izazovna prispodoba, kako vidimo, u sebi sadrži mnoštvo detalja koje nas navode na određena promišljanja, pa i negodovanja prema gospodaru. A kako upravo likom gospodara Isus želi orisati lik Oca nebeskoga, potreban je dužni napor da ne izvučemo krivu pouku i poruku. Kako bismo je dobro razumjeli, moramo se odreći svojih predrasuda i uvjetovanosti, te slijediti Isusovu misao i nakanu.
Jer i naše uvjetovanosti slične su uvjetovanostima onih radnika, jer je i naš mentalitet sličan njihovu. Mnoge stvari u društvu i u osobnom životu smatramo nevažnima, ili pak privatnima, te stoga osporavamo svakoga tko se miješa u to. Ali rado, držeći to svojim pravom, raspravljamo o tuđoj imovini i drugim sličnim društvenim čimbenicima. Osim toga spremni smo u društvu podnositi bilo koju vrstu nereda i nećudorednog ponašanja, osim kad je u pitanju društvena nepravda i nezakonito bogaćenje. Događa se da nam ne smeta što netko priča laži i obmane, pa i sa čelnih mjesta u državi, što se ponaša nedosljedno u svojim izjavama, ali amo vrlo osjetljivi ako se netko domogne novca, imanja, boljeg položaja, pa i onda kad je to bilo zakonito. Poučeni iskustvom posljednjih dvadeset godina, čak nismo više u stanju povjerovati da se netko mogao zakonito obogatiti i steći veliko imanje.
Stoga i ova prispodoba u kojoj Gospodin u prvi plan stavlja gospodara vinograda vrlo je rizično postavljena. Skloni smo je više razumjeti u duhu socijalističke sociologije, te takvog gospodara proglasiti nepravednim kapitalistom što iskorištava radnike, to jest suvremenim tajkunom koji je iskoristio pogodan trenutak da stekne više od ostalih. Sukladno tome stvara se u glavi i slika Boga koji iskorištava ljude, a ovisno od situacije čak čini otvorene nepravde prema nekima. U suvremenom svijetu koji promiče oslobađanje čovjeka od Božjeg gospodstva i uređenje društva po ljudskoj pravdi, ova prispodoba služi za potvrdu teza o Božjoj nepravednosti koju treba ukloniti od čovjeka.
No time što će slušatelje više zainteresirati za rješavanje ovog slučaja tražeći da naprave sud o njemu, Isus postiže svoj cilj, jer ih onda lakše na duhovnome polju upozorava na njihove propuste, koje ne vide dok ih se ne stavi u situaciju da o svemu temeljito razmisle promatrajući druge. Što ih više dovede do toga da se osjete pogođeni ispričanom nepravdom, to im može jasnije predočiti da upravo oni svojim stavom ugrožavaju druge nanoseći im nepravdu. Dok se oni ljute na gospodarevu ‘nepravdu’, Isus ukazuje na njihovu nesnošljivost prema drugima proisteklu iz zavisti, na što, naravno, nemaju pravo. Nadasve ih želi poučiti kako nisu dobro razumjeli Očevu ljubav i skrb za sve ljude, nego bi oni radije da se on ponaša prema obrascima ljudske pravednosti, koja je ipak za Isusa nedostatna kako bi izrazila Božju ljubav i milosrđe prema svakom čovjeku.
Mnogi i danas, slušajući ovu prispodobu, pitaju se ne odašilja li njome Gospodin poziv na lijenost i na nepravedan odnos prema onima koji rade, umjesto da zahvale Bogu na milosnom daru poziva kojim ih je pozvao u svoj vinograd i time ih već od početka dana, to jest života, obasuo sigurnošću i obiljem svojih darova. Stoga kad pozornije iščitavamo ovu prispodobu, u duhu Isusove poruke, a naših socijalnih ili socijalističkih predodžbi, onda vidimo da gospodar vinograda nije nepravedan, pa niti u socijalnom smislu. On ne iskorištava svoje radnike kako bi se sam obogatio, nego im nudi posao i zasluženu nagradu, kako se već s njima pogodio, kako bi mogli prehranjivati sebe i svoju obitelj. On svoje radnike ne zakida za dužnu plaću, jer im isplaćuje po dogovoru i na vrijeme, ne zadržavajući njihov novac kod sebe. A velikodušnost kojom je susretljiv prema onima posljednjima ne tumači se kao poticanje na nerad i lijenost, nego govori o njegovoj sućuti i milosrđu prema onima koji su bili na vjetrometini života u nesigurnosti, bez rada i sigurne zarade. Gospodar to ne čini niti kako bi podržavao nerad i lijenost, nego iz čovjekoljublja, jer želi pomoći onima koje pronalazi bez posla, pa ih šalje u svoj vinograd. Na taj put Gospodin i nas poziva, da promatrajući čovjekoljublje Božje mogli i sami živjeti čovjekoljubivo. U protivnom, tko dopusti da ga zaslijepi želja za istjerivanjem pravednosti, redovito sam čini nepravdu. Neka nam stoga i ova prispodoba Gospodnja bude svjetiljkom koja nam pomaže da bolje upoznamo lice svoga čovjekoljubivog Oca.
