Duhovi – nedjelja Pedesetnice
Svojim slavnim uskrsnućem Isus je ispunio djelo koje mu je Otac povjerio da ispuni među ljudima. Ispunivši svoje poslanje, pripremio ih je za onaj konačni zahvat i dar koji im je planirao dati, nakon što je znao da mu je prijeći ponovno k Ocu. Ali njegovo poslanje nije bila neka vrsta izvanjske misije, nakon koje se trebao vratiti k Ocu, već se njegovo poslanje se ticalo same biti ljudskoga života. Ono je zadiralo u onu najdublju dubinu, u život kao takav i u ljudsku dušu i nutrinu, premda je cijela zemlja i svemir vapili za temeljitom obnovom.
Njegovo djelo spasenja, naime, ticalo se u prvom redu obnove čovjeka koji je poradi grijeha postao ruševina, pa i kada se to izvana nije vidjelo. Čovjek se urušio u sama sebe nakon što je zgriješio i odrekao se zajedništva s Bogom, nakon čega je zdanje stvorenoga svijeta klonulo pod bremenom ljudskoga grijeha. Božji Sin je, sukladno proročkim navještajima, prionuo stoga na djelo spasenja, te je imao sanirati posljedice urušavanja i ponovno podignuti najprije ljudsko zdanje omogućujući čovjeku da bude hram Božji, kako je i bilo zamišljeno u prvotnom Božjem planu. A završni čin obnove čovjeka bio je taj da učini da se Duh Sveti ponovno nastani u zdanje koje je obnovljeno njegovom mukom, smrću i uskrsnućem. I doista, nutrina ljudska može se ispuniti jedino nutrinom Božjom, a praznina ljudska samo obiljem Božjim. Zato Isus nije za svoje učenike pripremao neke druge darove, osim što je odlučio dati im svoga Duha koji ih jedini može do kraja ispuniti, te jedini može donijeti mir u nemirnu dušu, jedini može unijeti reda tamo gdje je bio nered.
Ovaj Isusov plan odgovara i onoj svijesti koju izražava Psalmist kad pjeva: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje. Jer obnova lica zemlje može se dogoditi samo po obnovljenim ljudima, te stoga uvijek ovisi o sadržaju koji ljudi nose u svojim srcima. Isus je htio dati nam svoga Duha, kako bismo, obnovljeni tim Duhom, bili kadri obnavljati lice zemlje. Zato nas je obdario tom životnom Snagom odozgor, ili pak iznutra, da obnavljamo lice zemlje kojem je ovo izvanjsko samo odraz unutarnjega stanja. No obnova lica zemlje je u prvome redu obnova ljudskosti koja se najprije obnavlja iznutra, nakon čega postaja sposobna obnavljati sve oko sebe. Nije stoga bez razloga Isus dahnuo u svoje učenike i rekao im: Primite Duha Svetoga! Time ih je do kraja preporodio i ispunio, te im dao vlasti i snagu nad opraštanjem grijeha, jer ako ima nešto što nagrđuje lice ljudsko i lice zemlje, onda je to upravo grijeh.
Ovo iskustvo koje je Isus pružio svojim učenicima, iskustvo je koje bi trebalo biti ključno i u našemu životu. Mnogo se i danas govori o obnovi i obnovama, prave se mnogo planovi napretka i priprema se navodno za bolju budućnost. No svi planovi, želje i nastojanja ovise doista o tome koliko su Duhom Božjim obnovljeni oni koji trebaju provoditi te planove u život. Ako nema istinske obnove Duhom Svetim, sve drugo su samo obmane kojima nas omame demagozi i vođe ovoga svijeta, a koji ne razumiju bit samoga života. Isus nije demagog, te vrlo dobro zna koja je važnost čistoga duha u našem životu. Stoga nam i daje Duha Božjega, Duha Svetoga, da nas natopi Božjim životom i svetošću bez koje kao ljudi nemamo pravoga života. I ne daje nam ograničeni dar ni neku doziranu mjeru, već nam da je svu puninu Božjega bića predajući nam dar Ljubavi kojom se on i Otac ljube. Zato je i mogao jamčiti svojim učenicima da ih neće ostaviti siročadi, već da će ostati trajno s njima, jer je doista u ljubavi Duha Svetoga i on prisutan u dušama svojih vjernika, kao što je u toj ljubavi prisutan i sam Otac nebeski.
Dopustimo stoga Gospodinu da i u nas dahne kao što je dahnuo u svoje učenike, to jest obnovimo i mi svijest da je Gospodin svojim uskrsnućem i nama omogućio ovaj novi dah života. Dao nam je svoga Duha kao vrhunac djela spasenja kojima nas vodi prema vrhuncima Božjim, a ne samo prema zemaljskim i ljudskim ostvarenjima. Dao nam je Duha Svetoga kojim se obnavlja tkivo našega života od zaraze grijeha, od starosti i truleži koji ga nagrizaju, a nastaju po grijehu. Obnovimo stoga svoj duh i živimo kao oni koji od Duha Svetoga primaju istinski Božji život, neprolazan, vječan i svet. Dopustimo da nas prožme Duh Božje ljubavi i donosimo plodove koji su njega dostojni, jer samo Duhom Božjim izgrađeni možemo izgrađivati novo čovještvo i obnavljati lice svoga naroda i cijele zemlje.