Dok sjedam za orgulje – organon,
instrument kraljevskog dostojanstva,
poniznu molitvu upućujem tebi,
Stvoritelju svemirskog ‘instrumenta’
koji neizmjernom ljepotom i skladom
zrcali tvoju dobrotu i umješnost –
tvoj istančan sluh za sve tonove života.
Ti Ureditelju sveopćeg sklada,
povjerio si mi božansku ulogu
kad si me osposobio i doveo
da kao orguljaš skladnim melodijama
ispunjavam duše slušatelja.
Veličanstven je osjećaj
vlastitim prstima proizvoditi
i pokretati harmoniju
tolikih tonova i zvukova
koji su odraz nebeskoga sklada
i slika onoga trenutka
kada tvoji prsti stvoriše svemir
i oblikovaše čovjeka – svemir u malome.
Ti si svoji prstima raširio nebesa,
a mojima si dao poslanje
da šire ozračje neba na zemlji.
Svjestan svoje nedostatnosti
pred uzvišenošću glazbenog dara,
molim te za milost da moje ruke
budu odraz evanđeoske umješnosti,
prema kojoj, u savršenom skladu,
ne zna ljevica što čini desnica.
Obdari me takvom vještinom da,
dok pokrećem svirale
u svom rasponu boja i jačina,
slušatelji osjete da kroz njih,
kao kroz najposebnije svirale,
struji sila tvoga Duha.
Svaki dodir na pedale
neka me podsjeti da je prava pjesma
staviti pod noge grijehe svoje
kao najveće protivnike tvoje.
Jer si me našao dostojnim
da uljepšavam zemaljsko bogoslužje
uzvišenim i milozvučnim tonovima,
koji preko srca vjernika
dopiru u tvoje božanske uši,
učini me i članom zbora svetih
koji ti pjevaju vječno bogoslužje
– svadbeno slavlje Kralja Jaganjca.