Premda je Sunca konstanta našeg
svijeta i svemira, svakog jutra kad se
pojavi na obzorju kažemo da se rađa.
No ono samo pokazuje svoju slavu
svakoga dana iznova na nekom
drugom području i dijelu svijeta.
Tako je i Krist vječno Sunce Božje
nazvan mladim Suncem s visine,
jer se odlučio zasjati ljudima
puninom svoga sjaja u jednom
trenutku ljudske povijesti.
Tako se za ljude rodio novi Dan,
jer im se rodilo Sunce Božje
koje nema zalaska, kako bi
i njihova povijest bila svijetla,
bez sjena i tmina, obasjana
Suncem koje ne gubi svoj sjaj.
A jer se utjelovio u krilu Djevice,
i rodio kao čovjek u ljudskoj naravi,
svojim biće je zasvijetlio čovjeku
koji s njime može živjeti svoju
svijetlu stranu povijesti
dok ne dođe do vječnosti
gdje će mu neizrecivo Božje
Sunce svijetli punim sjajem.

Kako bi obznanili svoje odluke ili
kako bi pripremili ljude za vlastiti pohod,
nekada su kraljevi i carevi slali
ispred sebe najprije svoje glasnike.
Njima je bila zadaća prenijeti vjerno
povjerenu odluku, odredbu ili zakon.
Poznajući volju gospodara,
jasno su znali i smisao poruke
koju su nosili stanovnicima.
Jednako tako poznajući mu navike,
ili pak cilj i smisao putovanja,
najbolje su znali savjetovati ljudima
što napraviti ili kako se ponašati
u trenutku kada gospodar
bude prošao određenim krajem.
Jer je nosio važnu poruku,
to jest bio pouzdani glas
koji nema pravo preinačiti,
već vjerno prenijeti poruku,
kao i vjerodostojno protumačiti,
ukoliko potrebe zahtijevaju,
nosio je ime gospodarev glasnika.
Njega se nije slalo nepotrebno,
već s dobrim razlogom,
te je on bio prvi nagovještaj
prisutnosti onoga koji ga šalje.
Tako je Gospodin nekoć poslao
ispred sebe Ivana Krstitelja
kao vjerodostojnog glasnika
da mu pripravi put u srcima
i vjerodostojno prenese
spasenjske zahtjeve narodu
koji je čekao njegov dolazak.

Nekada nije bilo hladnjaka i zamrzivača,
te su ljudi morali imati kreativna rješenja
za čuvanje zimnice, za koja se kaže da su
bila kvalitetnija i zdravija od današnjih
načina čuvanja u suvremenim napravama.
Naime, stari su kopali trapove
u koje su pohranjivali hranu na način
da nije propadala, niti je gubila na kakvoći
i nakon dužeg stajanja u zemlji.
Tako su tijekom cijele zime imali
svježega povrća i voća unatoč tome
što ih u tom pasivnom razdoblju
kada zemlja ne rađa nije bilo, a nije
bilo niti razvijene trgovinske razmjene
da ih se priskrbi na drugi način.
Nešto slično je Gospodin predvidio
za nas ljude u vrijeme duhovne
hladnoće i suhoće, kada nam se čini
da nema svježih plodova na vidiku.
On je naše srce pretvorio u trap
u koji je položio svoje darove,
i svoj božanski život i ljubav,
te očekuje da na njih pazimo,
da trajno budu svježi, unatoč
izvanjskim prilikama ili neprilikama
u kojima se svakodnevno nalazimo.
Srce puno vjere i Božje milosti
čuva od hladnoće ovoga svijeta
ono najdragocjenije što imamo,
te nam omogućuje ne samo
preživjeti zimu, već i druge hraniti
obiljem darova u nj položenih.

Erozija znači izjedanje ili izgrizanja,
a koristi se najčešće u geologiji,
zemljopisu, tehnici i medicini.
Kao pojava može biti u prirodi,
na predmetima ili bićima.
Uslijed vremenskih uvjeta,
to jest djelovanja vjetra i vode,
leda i drugih čimbenika, u prirodi
može doći do različitih erozija
koje mijenjaju izgled zemlje.
Uz ove spomenute, erozija ima
i na duhovno području kada
izvanjske nevolje i nedaće,
a najčešće loš i neuredan život,
nagrizaju i iscrpljuju ljudsku dušu,
dovodeći je do ruba postojanja.
Zato je sam Božji Sin sišao s neba
da svojim Tijelom bude jamac
svakom čovjeku da se može
othrvati svim izazovima i
obnoviti svoje biće od svih
štetnih erozivnih utjecaja zla.
Uz njegovu milosnu pomoć
i Presveto Tijelo utkano u naš život
zaštićeni smo od erozije koja nam
ugrožava cjelovitost vječnosti.

Vidikovci ili vidilice su posebna mjesta,
redovito uzvišice s kojih puca pogled
na cijelu okolicu ili na pojedina mjesta,
gradove i sela, ili pak na prirodne ljepote.
S vidikovaca imao bolju uvid u cjelinu
i bolji pogled na pojedino mjesto,
nego da se nalazimo u samome mjestu
gdje blizina predmeta onemogućuje
dobar pregled nad cjelinom.
Tako je slično i u životu, gdje treba
odmak od svijeta u koji smo uronjeni
kako bismo bolje vidjeli gdje živimo,
ali jednako tako i kuda nam je ići.
Zato nas je Gospodin podario
pogledom vjere, ali i obdario
vidikovcem svetoga križa s kojega
puca pogled na obzorja života,
te se bolje razaznaje pravi smisao
i nebeski cilj življenja na zemlji.
Tko iskoristi ovu svetu ponudu
i iskoristi povlasticu da se popne
na uzvišeno drvo križa, imat će
neizrecivu atrakciju na kojoj će
steći nezamjenjivo iskustvo duha.
Osim toga, kada jednom okuša
što znači imati pregled nad životom,
neće više živjeti bezglavo i beznadno
u vrtlogu svijeta, nego će
pozorno sa svoga vidikovca
birati put koji vodi u vječnost.

Današnji čovjek i društvo posjeduju
dobro dozu društvene osjetljivosti.
Osjetljivi je na to kada pojedinci
zlorabe svoj položaj i moć,
te beskrupulozno otuđuju i
prisvajaju društvenu imovinu.
Nema toga tko ne reagira kada se
dogodi kriminal ili pljačka na
skrovit i neprimjetan način
od onih od kojih se nije očekivalo,
što je doista za svaku osudu,
te se time i bave sudovi i
druga tijela državne uprave.
No s druge pak strane sam
čovjek je neizmjerno vrijedan,
te daleko vrjedniji i svetiji
od sve zemaljske imovine.
Danas se mnogo češće nego
što se događaju zemaljske pljačke
događa pljačka i pustošenje
samog čovjeka, njegove duše
i svih mu darovanih vrednota.
No za razliku od zemaljskih pljački,
ove nitko ne primjećuje
niti na njih uopće reagira.
Osim Gospodina koji je prokazao
velikog pljačkaša naših duša
– Sotonu, želeći zaštiti iskonsko
bogatstvo ljudskoga života.
Poradi toga je u poniznosti
oplijenio samoga sebe,
te je nas ljude obogatio
darom svoga siromaštva,
oduzevši tako Sotoni svaku moć,
a oslobodivši nas ljude
koji mu bijasmo lagani plijen
i žrtve njegovih spletki.

U raznim institucijama i poduzećima
danas važno mjesto zauzimaju
PR menadžeri ili jednostavno PR.
Njihova zadaća je višestruka:
svakodnevno prate medije i javno
mnijenje kako bi bili spremni dati
savjet svojim nadređenima kako
se ponašati, koji stav zauzeti,
te što reći u svojim izjavama.
Oni svakodnevno pišu PR objave,
umiruju javnost, pružaju
vjerodostojne informacije i trude se
vratiti povjerenje građana ako
je zbog nečega bilo narušeno.
Uvijek su dobro obaviješteni
kako bi procijenili što i kako reći,
te održavaju dobru komunikaciju
s medijima i prate istraživanja
javnoga mnijenja, proučavaju
ciljne grupe, provođenje
reklamnih kampanja, poučavaju
nadređene za javne nastupe
i mnoštvo sličnih stvari.
Pa čak i ljudi Crkve podliježu
takvim iskušenjima te svoje
javne nastupe drže u skladu s
medijskom logikom i trendom,
predbacujući čak Crkvi da
ne komunicira dobro s medijima.
No danas bi bila nasušna potreba
zapitati se kako komuniciramo
s Gospodinom, trudeći se s njime
uspostaviti dobru komunikaciju.
Zato bi bilo poželjno slušati
duhovne PR menadžere za
ovo zahtjevno područje,
a to su sveci koji su pozorno
osluškivali sve zahtjeve i ispunjali
potrebne uvjete za iskreno
i uvijek veće zajedništvo s njime.
To će biti ključ rješenja i drugih
problema koje ne mogu u Crkvi
riješiti stručnjaci za medijski PR.

Pozivnica je najčešća papirnata
kartica, kartončić ili pismo
kojima se ljudi služe da pozovu
rodbinu i prijatelje, susjede i znance
na važne životne događaje.
Ovisno o vrsti i važnosti događaja
ovisi i nijanse njihova ukrašavanja.
Jer u važnim trenucima života
jedni drugima ne dolazimo
neobaviješteni, niti na proslave
ulazimo slučajno, već pozvani,
s pozivnicom na kojoj su ispisani
svi potrebni podaci, a nadasve
volja i želja pozivatelja da nas
u određenom trenutku ima
uza se u svojoj blizini i prisutnosti.
Ako ima nešto važno za čovjeka,
onda je to čudo života.
Ali život nije nastao sam od sebe,
nego ga je Gospodin pripremio za nas
i stvarajući nas poslao je
pozivnicu na naše ime i prezime
da uđemo u puninu svega
što je kao Otac pripremio za nas.
Zato nismo nepozvani stranci
ni lutalice bez cilja na zemlji.
Mi smo djeca Božja s pozivnicom,
ispisanom rukom i ljubavlju
Boga živoga koja želi da dođemo
na sveto mjesto punine života,
u njegovu vječnom zagrljaju.

Na svojim računalima i mobitelima,
te navigacijskim uređajima imamo
mogućnost upamtiti određena mjesta
ili lokacije koje često posjećujemo.
Redovito ih obilježavamo oznakom
‘omiljeno odredište’, te tako
sastavljamo popis mjesta na koje se
kasnije rado i s lakoćom vratimo.
Tako smo danas označili
mnogo omiljenih odredišta,
bilo da je riječ o restoranima
i turističkim odredištima,
trgovinama i parkovima,
zabavištima i drugim atrakcijama.
No postavlja se veliko pitanje,
što je s omiljenim odredištima
na kojima hranimo dušu,
kao što je crkva i susret
s euharistijskim Gospodinom.
Jesmo li ih pronašli i stavili
na listu najvažnijih odredišta
koja nezaobilazno posjećujemo?
A mjesta susreta s Gospodinom
trebala bi biti najvažnija odredišta
koja svaki dan posjećujemo.
Jer posjećujući ta mjesta kao
omiljena odredište na zemlji
iz dana u dan približavamo se
onom konačnom nebeskom
koje nam doista mora biti
najomiljenije odredište života.
Potrebno je onda na uređajima
svoga duhovnog traženja
pomno ih i precizno upisati,
postojano ih i vjerno tražiti,
te prema njima neumorno hoditi.