Pavao i riječ Božja
U kršćanskoj ikonografiji apostol Pavao je predstavljen, osim knjigom ili svitkom koje drži u jednoj ruci, redovito i simbolom mača koji drži u drugoj. Štoviše, u nekim ikonografskim prikazima je prikazan s dva mača, koji su simboli njegova života i svjedočanstva koje je ostavio. Jedan mač tako predstavlja njegovu mučeničku smrt, koja se dogodila u Rimu, kako nam prenosi predaja, na Ostijskoj cesti na način da mu je mačem odsječena glava, a drugi mač je simbol njegove vjere i snage navještaja Božje riječi, u čemu je Pavao bio iznimno plodan, poznat i prizna Kristov svjedok iz prve generacije kršćana. Providnost je tako htjela da mu i konac života bude obilježen mačem koji će onda kao sredstvo njegova mučeništva postati simbol prepoznavanja, čime će i kao simbolizam i kao stvarnosti, mač postati nerazdvojni dio Pavlove prepoznatljivosti.
1. Biblijski simbolizam mača
Osim što, kako smo vidjeli, mač u Pavlovu životu ima značenje života i riječi Božje, on takvo značenje ima u cjelini Svetog pisma, pa je, za dobro razumijevanje, najprije potrebno razjasniti svetopisamsku simboliku mača. Što se tiče prvog spomenutog značenja kojim mač predstavlja sredstvo mučeničke smrti, vrlo je jasan. Sredstvo mučenja kršćani tumače kao sredstvo na kojem je pojedini mučenik izvojevao svoju posljednju i konačnu pobjedu, te tako mač postaje simbol za Pavla kao što je križ bio Gospodinu Isusu. S druge strane mnogo je zanimljiviji i potrebniji objašnjenja drugi simbolizam po kojem mač Pavla otkrivao i predstavlja kao iskusnog mačevaoca, koji, međutim, ne vitla nekakvim ljudskim oružjem, nego samim mačem Božje riječi.
1.1. Odmazda, kazna, oslobođenje
Simbolika mača je u Svetom pismu vrlo raznolika, a pojavljuje se, što je znakovito, kako u knjizi Postanka, prvoj knjizi, tako i u knjizi Otkrivenja, posljednjoj knjizi biblijskog kanona. U knjizi Postanka čitamo kako Bog postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života (usp. Post 3, 24), iz čega se razaznaje da je mač postavljen kao simbol razdvajanja. Isto tako u biblijskim knjiga, osim što je stvarno ratno oružje, mač se pojavljuje stoga i kao simbol rata u duhu prirodnog simbolizma.Kao simbol rata, mač nije samo ljudska stvarnost, nego može biti i Božji mač kojim sam Gospodin čini zahvate u povijesti svoga naroda ili pojedinca, bili neposredno bilo posredno preko svojih izabranika. Tako u knjizi Ponovljenog zakona Mojsije prorokuje o Božjem maču koji će se najesti mesa neprijatelja Božjih (usp. Pnz 32, 42), a prorok Jeremije kad naviješta propast i poraz Egipta, govori o danu Jahvine osvete nad neprijateljima kojih će se mač «nažderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom» (Jer 46, 10; usp. također i 46, 14). U istom duhu Izaija govori o Gospodnjoj odmazdi nad pucima i kazni simboliziranoj mačem, govori o opijenom maču na nebu koji se obara na narode, te je stoga i krvlju opijen (usp. Iz 34, 5-6). Međutim, mač može biti i mač kazne ne samo nad tuđincem i osvajačem, nego i mač nad vlastitim narodom zbog nevjernosti, kao što to naviješta prorok Ezekiel (usp. 6, 3; 21,8-22). Znakovit je i tekst u 2 Mak o viđenju svećenika Onije u kojem prorok Jeremija predaje zlatan mač Judi Makabejcu govoreći: Prihvati ovaj sveti mač: Božji je dar, njime ćeš slomiti neprijatelje! (usp. 15, 15-16). U tom kontekstu mač je simbol oslobođenja, kao što će u Psalmima biti opjevan kao oružje kralja Mesije, postavši tako mesijanskim simbolom (usp. Ps 45, 4). Na temelju toga će postati i obveza Izraelcima koji se bore za Božju stvar, da ne prežu niti od mača da dođu do cilja.
1.2. Mač – djelotvornost riječi Božje
Kada potom Isus u Evanđelju za se kaže da nije došao donijeti mir nego mač (usp. Mt 10, 34), time aludira na dolazak mesijanskih vremena, koja se ipak ne ostvaruju vojnom vještinom, nego vjernošću Božjoj riječi i volji. Isus svoj stav dokazuje i u Maslinskom vrtu kad traži od Petra da vrati mač u korice, jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu (usp. Mt 26, 52). Svojim životom, a napose ovim događajima, Isus daje tumačenje simbolici mača, koja se ispunja u njegovu životu. Stvarni cilj Božjeg mača nije poticanje na ratobornost, nego na vjernost Bogu, Božjoj volji i planu. On koji je bio pravi Sluga Jahvin, dao je ispravno tumačenje onom što je trebao biti mesijanski mač u kontekstu povijesti Božjeg naroda. Druga pjesma o Sluzi Jahvinu koja se na njega odnosila i na njemu ispunila, na sljedeće način opisuje što je pravi mač: Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu (Iz 49, 2). Ne samo u vrijeme svoga javnog djelovanja, nego i u događanjima procesa i osude, muke i smrti, kao Sluga Patnik, dao je potvrdu svoje iznimne snage po kojoj su njegova usta i riječ bili britak mač. Imao je snage šutjeti, govoreći šutnjom rječitije od riječi, ali i reći što je trebalo pred Pilatom. Nije se strašio svite velikog svećenika, pa i kad je zaušnicu primio. Podnio je uvrede šuteći pred Herodom, jer ta ‘lisica’ nije zaslužila čuti riječi njegovih usta, te ga je boljela Isusova šutnja kao stvarno probadanje mača, doživjevši je kao porugu pred svojim velikašima.Ovakav Gospodnji stav dosljedno se odražava u kršćanskoj zajednici i u novozavjetnim spisima. Zato pisac poslanice Hebrejima snažno svjedoči o svom doživljaju Božje riječi uspoređujući je s dvosjeklim mačem: Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca (Heb 4, 12). Ništa manje znakovit je i opis Sina Čovječjega u knjizi Otkrivenja, kojem iz usta izlazi mač dvosječan, oštar (1, 16; usp. 2, 12), simbol njegove moćne riječi kojom će suditi ljudska djela i povijest, vjernike i pojedine crkvene zajednice.
(Nastavlja se…)
Objavljenu u: Lađa, godina 3, br. 4 (10), prosinac 2008., str. 20sl.
