|
Priča je ovo o dva brata, blizanca. «Iskušavao si nas teško, Bože, Strpljenje se isplatilo kad je vidio da mu, |
 |
|
Nekad sam odbačena plutala morem,
po pučini nošena valovima, sve dok me ne udomi stari ribar na svojoj barci. Pribrah se, osvijestih, rane zaliječih, te se ponovno zaželjeh mora, premda sam radi svoje ispraznosti bila lagana i nesigurna, žrtva morskih struja i vjetrova. Nakon što me čvrstim konopcima usidrio za morsko dno, ponosno sam podigla glavu, elegantno se penjući na krijeste vala. Zahvaljujući brižnoj ruci i neraskidivim vezovima ljubavi, upravo moja praznina postala je znak ulaska u sigurnu luku i nepotopivo sidrište za njegov brodić. |
Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2011.god.
U izdanju Naših ognjišta iz Tomislavgrada izišla je knjiga propovijedi za liturgijsku godinu A autora don Ivana Bodrožića. U Predgovoru Autor naglašavao kako u svakom propovjedniku postoji svojevrsna napetost, budući da neograničenu Božju riječ treba provući kroz granice ljudskoga, dopuštajući joj usprkos svega da bude i dalje neograničena. Neizmjerna Božja riječ, kako bi poprimila snagu svjedočanstva, mora proći kroz ograničenu ljudsku osobu, kroz njezinu spoznaju i vjerodostojan doživljaj, a ipak nakon svega toga ne smije ostati prizemljena i okovana ljudskim. Propovijed nikad ne smije (p)ostati ljudska riječ, nego stremiti prema nebeskim visinama, te nositi dušu izvan okvira vremena i prostora u zagrljaj s Vječnim. Njezina zadaća je dati ljudskoj riječi vrijednost božanske, a ne božansku svesti na domete ljudskog razumijevanja.
U tom duhu nastala je i ova zbirka propovijedi, kao treća u nizu, naslovljena U svjetlu Radosne vijesti, prema istoimenoj radio rubrici u kojoj je tijekom 2005. godine tumačio Kristovo Evanđelje. Naviještati radosnu vijest Evanđelja iznimna je čast i dužnost koju Bog povjerava propovjedniku, pogotovo kad se radi o navještaju putem sredstava društvenog priopćavanja. Svaki navještaj Božje riječi koji se upućuje u Crkvi Božjoj javan je, ali je onaj putem medija još ‘javniji’, jer s radijske propovjedaonice se prenosi drukčijoj javnosti i na drukčiji način.
U ovoj zbirci propovijedi sadržane su propovijedi za sve nedjelje liturgijske godine, od Došašća do svetkovine Krista kralja, ali isto tako ne izostavlja ni najvažnije svetkovine i blagdane koji nisu ili ne moraju neophodno biti nedjeljom. Glede unutarnjeg sadržaja ili strukture svake pojedine propovijedi valja reći kako on u dobroj mjeri odgovara ključnim riječima samoga naslova. Radi se u prvom redu o svjetlu Božjeg nadahnuća koje hrani čovjeka u njegovom mukotrpnom traženju na putovima i bespućima ovoga svijeta. To svjetlo, dok ukazuje na prave putove, izaziva ljudski um na zdravu radoznalost potičući čovjeka ne gledati samo tamo gdje mu ono obasjava život, nego traži od njega da se odvaži pogledati prema onome tko drži svjetiljku života u ruci, prema svjetlu koje obasjava mrklinu ljudske povijesti. Tako nas poziva pogledati prema onome koji je Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka, prema onome koji je Božje Svjetiljka na zemlji, prema Isusu Kristu Gospodinu našemu. Sve ove propovjedi govore o njemu i predstavljaju pokušaj malog čovjeka prodrijeti u golemo otajstvo opisujući njegovu beskrajnu ljepotu i neizmjernu veličinu, te je stoga svako razmišljanje, svjesno, usredotočeno isključivo na evanđeoski tekst.
A kad svjetlo zasja u tami i obasja putove, u čovjeku se spontano rađa radost, koja je druga bitna značajka ovih propovijedi. Radi se o radosti kršćanskog postojanja i radosti kršćanskoga života koji je življen u svjetlu radosne vijesti Evanđelja. Stoga ovi tekstovi odišu i unutarnjim mirom i radošću što struji iz Krista Gospodina i njegove riječi. Svjetlo Evanđelja ne ostavlja stoga kršćaninu prostora za malodušje i zdvajanje, jer natapa kršćansko postojanje radošću. Saopćiti slušateljima radost što dolazi od Boga bio je stoga jedan od Autorovih ciljeva naviještanja Radosne vijesti na valovima Radio Splita. Obasjavajući čovjeka Svjetlom svijeta, Kristom Gospodinom, Bog čovjeku nudi radost i poziva ga na radostan život.
Takav cilj je neupitan i sada kad doživljavaju objavljivanje putem posebnog medija – knjige, zbog čega ih je trebalo doraditi i dati im konačni oblik. Premda znajući kako ni cijela knjiga nije dostatna kako bi izrazila dubinu Božje Riječi, ipak daje svoj obol njezinu razumijevanju svima koji nastoje oko toga. Iako ljudske riječi ne mogu do kraja opisati ljepotu Svjetla Božjega, nadati se kako ova knjiga može biti barem njezin vjerodostojni odsjaj, razbijajući tamu na putovima zemaljskog postojanja. A ako bude donijela radosti onima koji se budu njome služili za razumijevanje evanđeoskih odlomaka iz Matejeva Evanđelja u liturgijskoj godini A, onda će donijeti radosti i onome koji ju je ovim putem predao u javnost na nov način.