21. nedjelja kroz godinu – A
Živimo u svijetu kad se odnos prema vlasti i onima koji je obnašaju sve na odnos nepoštivanja, kritiziranja, suparništva ili pak otvorenog suprotstavljanja. Vrlo lako je stvoriti odnos netrpeljivosti prema onima koji su na vlasti. Takav stav je uvjetovan dijelom demokratskim sustavom koji se temelji na načelima mogućnosti boljeg upravljanja, što pretpostavlja uočavanje propusta i slabosti onih koji je obnašaju. Prestalo se promatrati one na vlasti s dozom poštovanja i podložnosti, nego više kao ljude koji su tek samo privremeno u određenoj fotelji, te kao takvi nisu nezamjenjivi. A kao drugi čimbenik je i njihovo ponašanje koje je često takvo da zaslužuje svaku osudu i bezuvjetnu kaznu. Pogotovo ako netko dugo vlada, onda se umisli u vlastitu moć i sposobnost, te njegovo vladanje prijeđe u tiraniju. Stoga smo radije navikli izabirati i mijenjati svoje vođe demokratskim putem, svjesni kako si i oni ljudi poput svih ostalih ljudi, te tako ne treba niti mistificirati njihove ovlasti i uloge u društvu, za razliku od nekih prošlih vremena i sustava. Danas zato i postoje način zakonite borbe i suprotstavljanja onima na vlasti, za što postoje i prikladni društveni mehanizmi.
Sve u svemu rezultat takvog odnosa je da gubimo svijest i osjećaj za onu bitnu istinu koja nam dolazi iz Svetoga pisma, a to je da je svaka vlast od Boga. Tu istinu su potvrđivali kršćanski naraštaji čak i u vremenima progona, kao što ju je potvrdio Gospodin Isus pred Pilatom. Zato danas radije i lakše psujemo i proklinjemo one koji su na vlasti, nego da za njih molimo, a pogotovo ako je vlasti garnitura koju ne volimo zbog njihovih ideoloških ili političkih stavova. I kad onda u duhu takvih „demokratskih“ načela i standarda promatramo razvoj događanja, onda je jasno da svoje stavove i odnose vrlo lako primijenimo i na crkvenu vlast i njezine nositelje. I kao što se teško navikavamo poštivati civilne vlasti kao zakonite i Bogom dane da vode društvo, tako i one duhovne vlasti držimo doslovno samoživima i samovladarima. Na poseban način se to tiče vlasti i uloge rimskog biskupa, Petrova nasljednika, čija je uloga i vlast bila na udaru medija u našem društvu vezano uz slučaj benediktinske imovine u župi Dajla u Istri.
Kako se čini iz današnjega Evanđelje, Gospodin Isus je Petru dao priličnu vlast koja se tiče duhovnog, ali isto tako postoji i njegova precizna disciplinska vlast. No kao što stvaramo prema civilnoj vlasti odbojan stav, ne poštujući ih kao ljude koji su primili od Boga svoju vlast, tako česti s velikom dozom relativizma promatramo i papinsku službu i vlast. I umjesto da nama svima, i obnašateljima vlasti i ‘podložnicima’, sve više dolazi do svijesti kako je i zemaljska vlast od Boga, mi sve češće i radije idemo drugom logikom, te onda relativiziramo i onu duhovnu. Sve češći i glasniji zahtjevi u Crkvi su za demokratizacijom vlasti, pri čemu se upozorava kako u Crkvi vlast nije sukladna demokratskim standardima, kao da bi takvi standardi bili jedini ispravni kriteriji odnosa prema vlasti. Htjelo bi se tako Crkvu prilagoditi i svesti na mjeru svojih ljudskih nahođenja.
Današnjim Evanđeljem, međutim, Gospodin nam ukazuje kako je duhovna vlast povjerena Petru i apostolima, a napose njemu kao prvaku apostola. Petru je povjereno na poseban način da veže i driješi na zemlji, što potom ima i vječne učinke. Međutim, njemu vlast nije došla od ljudi, te je tako onda ljudi ne mogu niti umanjivati niti uvećavati. Vlast mu je dana od Boga, te je on treba u ime Boga i vršiti, kao onaj koji ima božansku zaštitu u čuvanju sve istine i vlast konačnog pravorijeka u disciplinskim pitanjima. Njegova vlast proizlazi od Boga, kao i spoznaja Kristova božanstva na kojoj je utemeljena, kako smo čuli u današnjem Evanđelju. Upravo u ovom događaju uočavamo bitne okvire njegove vlasti. Kao što mu spoznaja Isusova božanstva dolazi od Oca nebeskoga, tako mu je na temelju toga sam Sin Božji dao vlast duhovnog prosuđivanja. Ta vlast je utemeljena na spoznaji Boga i prema tome vodi, jer je njezin smisao ne da od Petra učini apsolutistom i diktatorom, nego slugom cjelovite istine koja dolazi od Boga. Gospodin mu povjerava vlast, kako bi, kao jamac božanske istine, uvodio sve ljude u tu istinu, omogućujući im spasenje snagom spoznaje Boga živoga i njegova Sina Pomazanika. Zato nam u Crkvi ne treba demokratski standarda za obnašanje vlasti, čime bi se htjelo prekrojiti Petrove ovlasti, nego treba nam Petara i apostola koji će vjerno slušati riječi svoga Učitelja i sukladno njegovim standardima služiti Božjem narodu svom snagom i puninom istine. Treba nam Božjih učenika koji će biti čuvari i služitelji istine, a ne njezini gospodari. A ako Petar i apostoli budu uzori stada, a ne gospodari Božje baštine, onda će vlast koju imaju prijeći u blagoslov za narod Božji. Jer kad bi Petar i njegovi nasljednici u Crkvi imali i manju vlast, ali ako je ne bi obnašali na način na koji ih je Krist Gospodin poučio, Božjem stadu to ne bi bilo od velike koristi.
Današnjim Evanđeljem Gospodin poziva cijeli Božji narod na zdušno prihvaćanje ove istine da je vlast došla od Boga, kako svjetovna tako i crkvena, no isto tako da je valja vršiti u duhu služenja Božjoj objavi u svijetu. Takvim svojim stavom cijela Crkva olakšava ‘Petru’ obnašati svoju službu i u disciplinskom smislu, a potiče ga u onom duhovnom da uvijek intenzivnije i cjelovitije naviješta Božju istinu, kako riječima i spisima, tako i primjerom osobnog života. Neka se stoga danas vine iskrena molitva Gospodinu za one koji vode narod Božji, a napose za Svetoga Oca, kako bismo mogli biti poslušni njegovoj riječi i vodstvu, ne ropski nego sinovski, te kako bismo zajedno s njime, vođeni snagom i zaštićeni darom koji mu dolazi od Krista Spasitelja, mogli prispjeti u kraljevstvo nebeskoj koje njegova riječ otključava.
