Uskrsno bdijenje 2013.
U trenutku kad je Gospodin umirao na križu, evanđelisti izvještavaju da je sunce pomrčalo, te da je nastala tama od podne do tri sata. Pomrčanje sunca u tom trenutku znak je tame koja je u zahvatila svijet zbog svega što se odvijalo na Kalvariji, mjestu raspeća Gospodinova. Tama koja je obavijala zemlju u tom trenutku bila je smrtna tama, jer su ljudi odbacili i iz svoje sredine svjetlo hoteći ukloniti samoga Boga – izvor svjetlosti. A život u tami je jedno od velikih zala u životu, kao što nam o tome svjedoči i starozavjetna povijest u kojoj čitamo da je ona bila jedna od kazni kojom je Gospodin kaznio Egipćane jer nisu htjeli pustiti Izraelce da idu u slobodu žrtvovati svome Bogu. I jedna i druga tama se odnose na ljudske postupke, jer za razliku od tame kao prirodne pojave, ove dvije su bile uvjetovane ljudskim činima. Kalavarijska tama je svjedočanstvo kako ljudi svojim postupcima na se navlače tamu, te što više griješe u višoj tami grcaju u nemogućnosti vidjeti što rade ni kamo idu. Osim toga tama ljudskog grijeha nikad nije pojedinačna stvarnost, nego ima i štetne društvene učinke. Tama koju su prouzročili židovski starješine i glavari obavijala je na cijeli grad Jeruzalem, pa tako i na Gospodinove učenike, koji su od Isusova uhićenja bili u tami straha, neznanja i zbunjenosti. U konačnici tama u koju je tada ušlo čovječanstvo, bila je najdublja tama u koju je moglo zapasti, jer je čovjek podigao ruku na samog Sina Božjega. Čovjek je poslao Boga u tamu groba, ne želeći za sebe njegovo svjetlo istine i ljubavi. To je najdublja moguća tama, no nije bio svjestan da je time sama sebe obavio tamom, dok ona ipak Bogu ne može nauditi.
I kao što se je Gospodin u Starom zavjetu objavio kao svjetlo i gospodar svjetla, tako isto čini i uskrsnućem svoga Sina, pogotovo što se ovaj događaj očituje kao događaj one konačne pobjede svjetla nad tamom, kao što je i njegova osuda bila pokušaj konačne pobjede tame nad svjetlom. Na uskrsno jutro svjetlo se polako vraća u svijet i počinje odnositi pobjedu. Vidimo to već pri prvom susretu žena koje dolaze na grob još za mraka. Dok su se mislile kako otkotrljati kamen i zaviriti u tamu groba, njima se ukazuju dva čovjeka u blistavoj odjeći da im navijeste da je Krist uskrsno. Već ova dva anđela svojim izgledom potvrđuju da je događaj uskrsnuća događaj svjetla Božjega koje neopozivo prodire u svijet i odnosi pobjedu nad tamom.
Krist Gospodin je morao doživjeti radikalnu tamu, ne samo onu koja se događa izmjenama dana i noći, nego je morao doživjeti tamu nastalu zbog grijeha i ljudskih poteza. Bio je pozvan suočiti se s onom tamom nastalom zbog ljudskog neprihvaćanja Božjeg svjetla, s tamom koja je na djelu i danas u povijesti našega društva i civilizacije. Na veliki petak je bilo očito kako je u tami ljudski razum, koji ne prepoznaje Boga i njegov nauk, te stoga ne prepoznaje istinu koja se očitovala. U tami je bio ljudski razum koji je pokazao kako se lako zloporabi ljudske institucije kad čovjek nema osjećaja za Boga i ne vodi se njegovom istinom, kao što je Pilat pogazio pravo i ljudskost. U tami se našao pravni sustav koji primjenjuju bezbošci i beskičmenjaci, jer onda oni okrenu sustav da bude protiv Boga, kojem ne dopuste da bude svjetlo i svim autentično ljudskim vrijednostima. U tami se našao i religiozni zakon, koji je također besmislen ako ne odražava živo zajedništvo s Bogom. A jer su u tami bili oni koji su primjenjivali zakon radi zakona, slovo radi slova, onda ništa čudno da si i sam Božji zakon primijenili protiv Boga. Ljudska narav u pomrčini savjesti pretvori se u zvjersku, a humanost u zvjerstvo kad ne vodi računa o Bogu, a prepušta se samo svojim dometima.
Ali Krist Gospodin je u ovoj svetoj noći svjetlom svoga života pobijedio tamu ljudskih odluka i protivljenja Bogu. Zato nam on svojim svjetlom ne dopušta da više srljamo u mraku, u pomrčini savjesti, nedjelima i udaljenosti od Boga, nego nas privlači svojim svjetlom i združuje s Bogom. Snagom uskrsnog svjetla biva nam jasno da naše ljudsko oko bez njega ne vidi dobro i nema dobre procjene. Večeras u ovoj svetoj noći uskrsli Gospodin nam svijetli tako jako da čisti naše savjesti i duše od grijeha ne dopuštajući da potonemo u mrak ljudskosti bez Boga, da potonemo u mrak čovječanstva koje ne živi za kraljevstvo Božje, da ne potonemo u mrak ljudskih odluka koje ne vode računa o svjetlu vjere što prosvjetljuje pameti. Dopustimo svjetlu Uskrsloga da nas obasjava i prosvjetljuje, da vodi svaki naš korak, sve naše odluke, da upravlja naš život onom višnjem cilju, prema onoj slavi u koju je on ušao kao Prvorođenac od mrtvih. Ne hodimo više u mraku, jer imamo svjetlo svijeta koje svijetli, koje hrani naše duše jasnoćom istine i života, te nas vodi prema odredištu na kojem više nema tame ni groba, gdje ćemo s Uskrslim kraljevati po sve vijeke vjekova. Amen.