Svojim savršenim kružnim oblikom
bio je predviđen kao uzor
savršene ravnoteže i cjelovitosti,
jer je svaka njegova točka
bila jednako udaljena od središta.
Ali da bi bio doista stabilan,
nije mu bila dostatna
tek zamišljena točka ravnoteže,
nego prst na kojem će
ponosno blistati sjajem,
ispunjen zaručničkom ljubavlju.
Prsten je zato slika čovjeka i čovječanstva,
pozvanog na cjelovitost i savršenstvo.
Ono se, međutim, ne može ostvariti
ako nije postavljen
u znak neraskidivog saveza
na Prstu Božje ruke.
No na žalost, od samog početka
odvajajući se od Božjeg Prsta
kotrljao se je scenom povijesti
kao začarani krug bez smisla i cilja.
Zato je Božji Sin svojim utjelovljenjem,
ponudio konačni savez spasenja,
vraćajući čovjeka i čovječanstvo
kao znak i prsten na Prst Božje ruke.
Po njemu pronašavši sebe,
tek sada čovjek ima
pravo središte života,
kojim mu je omogućeno
neizrecivo savršenstvo zajedništva.
Ali ne samo s vječnim Bogom,
na čijem moćnom Prstu
pronalazi neizrecivu stabilnost,
nego i sa svim ljudima
koje susreće na kružnici svoga života.
