7. vazmena nedjelja – B
Kako smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku, Isus moli za svoje učenike. Iz njegove molitve se iščitavaju važne stvari koje on želi svojim učenicima, te ih stavlja u svoju molitvu pokazujući tako do čega je njemu stalo i što im u stvari želi kao Učitelj. Nemoguće je jednim promišljanjem produbiti sve sadržaje koje Gospodin ističe, ali barem nešto se može istaknuti koristeći se obiljem njegove riječi kako za naš osobni život danas tako i za život Crkve. Tako između ostaloga vidimo da moli Oca da sačuva učenike od Zloga: Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.
Doista je vrlo zanimljiv ovaj Gospodinov izričaj. On ne moli Oca da ih uzme sa svijeta, što bi bilo jedno od rješenja. Jer da ih uzme sa svijeta, lišio bi ih svih problema, izazova i poteškoća koje imaju u svijetu. Napose oslobodio bi ih progona i protivljenja svijeta njihovu nauku. S druge pak strane Isus moli zdušno svoga Oca da ih očuva od Zloga, te se s pravom valja pitati što to znači. Doista, znamo da im Isus nije jamčio da će ih zaštiti od progona i svih protivština, već im je to i obećao. Zato očito ne misli zaštiti ih na takav način da im osigura i omogući miran i lagodan život. Naprotiv, poslao ih je da naviještaju u svijetu, kao što je i njega poslao Otac, pa i kad se moraju mučiti naviještajući radosnu vijest kraljevstva sve do prolijevanja krvi. Nije ih poštedio ni napada izvana ni kojekakvih nevolja iznutra, te se onda s pravom postavlja pitanja kako ih je onda Otac zaštitio od Zloga. Je li Isusova molitva ostala neuslišana ako ih nije zaštitio od okrutnosti svijeta i od krvavih napada moćnika?
Zato vidimo da ih Gospodin nije niti sačuvao od reakcije i bijesa Zloga koji ih je bjesomučno progonio, pa i okrutno kaznio smrću jednog po jednog, upravo zato jer su naviještali radosnu vijest spasenja. Nije ih poštedio od tih napada, te svojom molitvom i nije za njih tražio takvu zaštitu, već nešto mnogo važnije i sadržajnije. Molio je Oca da ih zaštiti od zasjeda Zloga, ali onih duhovnih zasjeda koje bi mogle ugroziti njihovu duhovnu i vjerničku cjelovitost. Uistinu je mnogo gore ako ih Zli uspije zavesti, nego ako ih progoni i ako im tjelesno naudi. I mnogo je lakše obraniti se od Zloga koji progoni snagom moćnika i sirovom silom, od onih lukavih progona koji prijete zaraziti im dušu i odvratiti ih od cjelovitoga služenja Bogu i njegovoj istini. Zato ova molitva pokazuje da Isus moli da njegovi učenici budu zaštićeni od lukavstava i prijevara Zloga, to jest od zamki koje im postavlja s ciljem da ih iskvari, odvrati s pravoga puta, uvede u zabludu, odvrati od puta posvećenja. I doista vidimo da je to uvijek bio jedan od ciljeva koji je Zli htio postići: odvratiti apostole od puta istine, posvećenja, svetosti.
Stoga je ova molitva i danas vrlo aktualna. Jer nije dostatno samo da nam Gospodin podari mirna vremena i da nas čuva od progona, od napada i nasilja. Mnogo je važnije da nas Božja pomoć prati i štiti danas od kompromisa sa Zlim, to jest da nam čuva vjeru cjelovitom, budući da je istinsko zlo ako Zli učini da Bog ne bude na pravom mjestu u našemu životu. Zato ni danas nisu toliko opasni otvoreni napadi Zloga, koliko je pogubno za dušu i za cijelu Crkvu ako Zli uspijeva odvratiti pastire i apostole od cjelovitog i vjerodostojnog služenja Bogu. Opasni su napadi zla i Zloga koji nas ugrožava duhovno na način da čini sve da oslabi naše postojanje pred Bogom. Pogubni su utjecaji zloga koji čini da naša vjera postaje mlaka, a mi se lagano poistovjetimo sa svijetom. Vrlo je škodljivo za naše spasenje kada mi ne doživljavamo temeljito i korjenito božju istinu i kada od nje ne živimo. A pogotovo ako pristajemo na kompromise s poluistinama i lažima koje postoje u svijetu.
U tom duhu je i danas neophodno da i nas Otac čuva u svome imenu i da nas posveti u njemu da do kraja budemo njegovi, jer njegovo ime u svome životu nosimo. Nadalje, neizmjerno je važno da nas čuva u svojoj istini dok živimo u svijetu u kojem kruži kao poplava mnoštvo ljudskih ‘istina’ koje se suprotstavljaju onoj Božjoj, apsolutnoj i neprolaznoj. Daleko je bitnije čuvati Kristovu riječ kojom je posvećena i uzvišena naša razumska narav, nego pristati da naša riječ ostane na razini zemaljske riječi koja nije kadra oplemeniti i obogatiti naše postojanje Božjim životom. Posve je neophodno primiti i posvjedočiti Božju ljubav u svijetu koji je kivan na svaki pokušaj da se ljudsku ljubav oplemeni tom vječnom i neizrecivom.
Molimo stoga Gospodina da i nas uključi u svoju molitvu, te da i nas Otac zaštiti od Zloga, a ne samo od onih svakodnevnih izvanjskih zla kojih smo počesto žrtve. Neka i nas zaštiti u svojoj riječi, istini i ljubavi, da bismo tako i sami imali u sebi puninu radost koju je donio u ovaj naš počesto tužni svijet koji ne živi od Božje radosti. A da bi se to dogodili, raspoložimo svoja srca i podložimo mu ih, jer njegova se molitva prvenstveno ostvaruje u srcu i duši koji primaju njega i ostaju nepovratno u cjelovitom zajedništvu s njime. Tako i sami sudjelujemo u njegovu nastojanju da nas zaštiti od Zloga, čime nam se otvara dolazak u njegovo vječno kraljevstvo gdje više neće postojati ni prijetnje ni opasnosti da nas Zlo odvrati od s puta ili ugrozi zajedništvo s njime.