|
Još dok bijah tek pupoljak
odvraćahu me od pustolovine plodnosti tvrdeći kako pod tvrdom opnom moga srca nema dovoljno prostora za toliku životnost. Strašili su me da će zrnje što ga donesem na svijet biti gladno života, a plod kiseo i pun gorčine. Usprkos svih savjeta ipak sam vjerovao živorodnom poticaju što je snažno kucao kroz moje žile i ne oprijeh mu se ispraznim umovanjem. Zato me je Život nagradio preko mjere ispunjavajući moje biće slatkim čudom postojanja. Srcem se osvjedočih da nikad nije tijesno tamo gdje vlada sloga i red, da plod nikad nije kiseo ni gorak kad se natapa ljubavlju. Nije ubog onaj tko živi u skučenom prostoru, već onaj tko nema veliko srce, da ga čudesno raširi i zakrili nadolazeći život, a siroče je samo onaj tko nema nikog porede sebe da ga hrani i brani, da ga grije i s njime druguje. Velika je stvar u životu biti zadovoljan s malim. |