Za zakoniti sudski proces
neophodno je sudjelovanje
više strana ili pojedinaca.
Uz okrivljenika i suca presuditelja,
u raspravi sudjeluje kako tužitelj,
tako i branitelj okrivljenoga.
Ključna je zadaća i sposobnost
ove posljednje dvojice sudionika,
od kojih jedan prikuplja dokaze o krivici
kojima tereti optuženoga,
a drugi ga brani od optužbe,
iznoseći olakotne okolnosti,
nastojeći doći do najpovoljnije kazne
u slučaju dokazane krivice.
Poput svakog sudskog procesa,
postoji i sličan duhovni proces,
u kojem je Tužitelj ljudskoga roda,
odigrao dvostruku prljavu ulogu.
Od prividnog odvažnog branitelja
postao je okrutni tužitelj.
Najprije je naveo čovjeka na grijeh
jamčeći mu zaštitu od Suca,
da bi mu ga potom stavio pred oči,
obeshrabrujući ga glede spasenja.
On i danas upire prstom u grijeh
dovodeći čovjeka do gubitka nade,
jer bezočno ukazuje na grijeh,
ali ne oprašta i ne razumijeva,
niti traži pute milosrđa i opravdanja.
No srećom Sin Božji nas brani
od takvog izopačenog ‘branitelja’
dajući nam oproštenje grijeha
i šaljući nam pravoga Branitelja
– Duha Istine koji ostaje s nama.
Kad i ukazuju na grijeh i odgovornost,
Duh to čini da nas uvede u istinu,
koja je potpuna kad spoznamo
da je Sin Velikoga Suca svojom krvlju
platio otkupninu za naše grijehe
kako bi nas oslobodio osude
koju svojim djelima zaslužismo.