4. nedjelja došašća – C
Kao ljudi svi smo podložni utjecajima jednih na druge, kao i utjecajima okruženja u kojemu živimo. Nikome stoga ne pada na pamet osporavati utjecaj okoline na nas. Oni s kojima živimo i kojima smo okruženi prenose na nas svoja raspoloženja, kako dobra, tako i loša, kako pozitivna tako i negativna. Nije stoga nebitno s kime se susrećemo i družimo, to jest u kakvom okruženju živimo. Jer utjecaj koji osjećamo i koji se događa, utjecaj je na našu dušu u koju se utiskuju podražaji izvana. Nije svejedno hoćemo li biti samo podložni utjecaju ili ćemo biti u isto vrijeme izloženu utjecaju zla i grijeha. Neizbježno je biti okružen drugima, ali nije za poželjeti biti okužen zloćom i prljavštinom.
Današnje Evanđelje opisuje jedan takav susret i utjecaj osoba jedne na drugu. Naime, Marija je išla u pohode svojoj rođakinji Elizabeti u Gorje, u grad Judin. Bilo joj je dovoljno začuti Marijin glas i već je se napunila Duha Svetoga klikćući od radosti. Marijin dolazak, njezin pozdrav i prisutnost ne prolaze nezapaženi, već imaju svoj učinak. Marija u sebi nosi Božju prisutnost jer nosi začetoga Božjeg Sina. Elizabeta se tako veseli svetosti i ozračju kojim Marija ispunja njezinu kuću i nju samu do mjere da joj je zaigralo od radosti čedo u utrobi. Ovaj susret primjer je i nama, jer i sami trebamo otkriti tražiti blizinu svetih, te ujedno svojim ponašanjem drugima stvoriti ozračje istinske radosti i svetosti. I kao što kaže stara izreka: Sličan se sličnome raduje, tako se i Elizabeta raduje Mariji i Djetetu koje je nosila u utrobi jer je u njima prepoznala puninu svega što je kao pobožna žena tražila od Boga.
Polazeći od ovog susreta i kršćani se trebaju preispitati zrače li Duhom Svetim kao što je zračila Marija i ispunjaju li se tim istim Duhom kao što se ispunila Elizabeta. Pokreće li ih taj isti Duh blagoslivljati Boga za njegova divna djela kao što je pokrenuo ove dvije iznimne žene? Iz nas kršćana i našega ponašanja doista trebala bi izbijati svjetlo Božjega života kojim smo obdareni. Na našim se licima treba čitati vedrina i mir kojim nas je preplavio, a iz srca isijavati dodatna želja za njim. Ako nas budu privlačili samo zemaljski probitci, ostat ćemo bez radosti, te poput većine naših sugrađana smrknuta pogleda i zabrinuta lica, to jest, za razliku od ljudi koji s Bogom ostvaruju prisan odnos, iz dana u dan bit ćemo postajati ćemo ružniji i izloženi procesu starenja. Slijedimo stoga primjer Marije i Elizabete i ne dopustimo zemaljskim stvarima da nas troše i potroše.
Božja prisutnost u duši daje nam snagu utjecati na okolinu. Možemo i trebamo i mi na druge prenositi svoja raspoloženja i uvjerenja, svoje osjećaje i stavove, jer znamo kako prenosimo samo istinsko dobro i jedino dobro kad im donosimo Boga. Svjedočimo na takav način i budimo radosni u Bogu, te prepoznatljivi poradi Božje blizine. Ne čekajmo da nas ljudi isprazne svojom površnošću i svakodnevnim zemaljskim pričama, već mi prvi njih ispunjavajmo Bogom kojega nosimo u srcima. Žeđajmo stoga za Bogom i žudimo za njim! Hranimo se njegovim njegovim životom ispunjavajući svoj Duh njegovim, te nakon toga hranimo one s kojima živimo tom božanskom hranom. Protiv smrada grijeha i kuge zla širimo prepoznatljivi miris svetosti kojom nas Bog prožima. Tražimo blizinu svetih osoba, jer nas njihova blizina ispunja Duhom Svetim. Dopustimo im ući u naš život, jer nam donose radost, stabilnost i mir.
A nakon toga, kad smo uživali blizinu svetih, zračimo svetošću i budimo svjetlo onima koji su u tami, a radost tužnima i zaplakanima. Širimo oko sebe ozračje živoga Boga kojega nosimo u srcu i duši. Poput Elizabete hranimo svoj duh Božjim obećanjima i napajajmo se vjerom u Mesijin dolazak. Ispunjavajmo se Božjom blizinom i njegovim blagoslovom, te izričimo blagoslove za Mariju koja i nama dolazi u posjet donoseći Isusa. Ako budemo žarko poput Elizabete tražili Gospodina i bili mu predani, prepoznat ćemo Mariju po zračenju svetosti koja iz nje izbija i bit ćemo zahvaćeni njezinim darom. Samo tako ćemo moći prepoznati neobičnu količinu svetosti kojom se odlikovala Marija, koju je nama donijela kao majčinski rad. Upravo jer ljudi sebi traže prijatelje i društvo prema svojim odlikama, željama i razini izgrađenosti duha, duhom budimo vezani uz društvo svetih. Jer nečasni ljudi sebi traže nečasno društvo, dok sveti ljudi uživaju u društvu svetih. Susrećući se sa svetima, Bogom ćemo hraniti svoju dušu i učvršćivati svoje stavove, te ćemo biti promicatelji spasenja, za razliku od nečasnih koji najčešće lažu sebe, a zavode druge.
Dopustimo Mariji da nam donese Isusa. Neka on postane naše bogatstvo i omogući nam da zračimo svetošću i jedni druge ispunjamo Bogom. On nam dolazi kao Božji dar, kako bismo sada i mi ljudi imali čime jedni druge obdarivati. Prije njega nije bilo moguće, jer nismo mogli dati drugima ono što ni sami nemamo. Dopustimo stoga sebi svetu blizinu, blizinu svih onih koji nas nadahnjuju svetošću donoseći nam Gospodina, a napose nebeske Majke Marije, te nakon toga i mi zračimo svetošću njegove prisutnosti i širimo radost njegove blizine iz vlastite duše.