23. nedjelja kroz godinu – B
Nedavno sam imao prigodu upoznati jednog mladića s poteškoćom sluha i govora, slično onome što je mogao imati čovjek opisan u današnjem evanđeoskom odlomku, a kojeg sveti Marko definira gluhim mucavcem. Kod osoba s ovakvim poteškoćama problem nastaje od poteškoće sa sluhom, te osoba, u nemogućnosti da dobro čuje, onda ne može niti artikulirati riječi i izraziti smisao. I osobe poput ovog mog poznanika, koje nisu potpuno gluhonijeme, ulažu dodatni napor kako bi komunicirali s drugima, a to se prvenstveno misli na sposobnost čitanja riječi sa sugovornikovih usana. Zato je on jednom zgodom, kad se s jednim svojim prijateljem zatekao u polumraku zamolio: Molim te, upali svjetlo da te čujem! I kolikogod nama može biti smiješna ova rečenica, u njoj se doista krije mnogo životne istine, koja se prvenstveno može i treba primijeniti na duhovni život, jer na sličan način Gospodin Isus je zahvatio u život svakoga od nas, koji smo u duhovnom smislu doista gluhonijemi.
Na takav i sveti Marko u današnjem Evanđelju opisuje Gospodinovu iscjeliteljsku djelatnost kad mu dovode spomenutog gluhog mucavca. Isus se prema njemu postavlja kao onaj koji ima vlast razriješiti spone kojima su sputana ljudska osjetila i dar govora. No Isus nije gospodar samo tjelesnih osjetila i one izvanjske riječi, nego on u prvom redu ozdravlja naša duhovna osjetila i daje našoj riječi snagu duha. On otvara naše duhovno uho i driješi svih spona riječ koja može biti sputana grješnim i nečistim životom, te nikad ne dosegnuti potrebnu snagu i dužnu puninu. Zato Gospodin sa svom diskretnošću ozdravlja ovog čovjeka, jer ga uzima nasamo od mnoštva, želeći da ovo ne bude događaj senzacije, niti samo tjelesno ozdravljenje, nego da osjeti pravo duhovno iskustvo Božje blizine i skrbi. Isus ga uzima nasamo od mnoštva, jer se u mnoštvu i među mnoštvom ne može osobno čuti Božja riječ, niti dogoditi stvarno ozdravljenje koje se događa uspostavljanjem iskrenog odnosa s Bogom. Mnoštvo stvara žamor i buku od čega i dolazi zamor ušiju i zaplitanje jezika. U takvom okruženju Bog nam ne može otvoriti uši, niti odriješiti spona jezika. Među mnoštvom ne može doći do izražaja niti naša riječ, jer kad govorimo među mnoštvom, a nema onih koji nas žele čuti, to je gore nego da ne možemo govoriti ili da govorimo s tolikom poteškoćom kao osobe koje mucaju.
Evanđelje nam jasno svjedoči kako je samo Kristovim zahvatom čovjek sposoban za život i za komunikaciju. Zato Crkva svakom svom vjerniku revno prenosi, iz naraštaja u naraštaj, iskustvo koje je ovaj bolesni čovjek ima u trenutku ozdravljenja. Ovaj događaj se simboličkom gestom događa na duhovan način i danas prigodom svakog obreda krštenja kad svećenik dotiče uši i usta novokrštenika. Taj dio krsnog obreda zove se prema riječima koje je izgovorio Isus dok je iscjeljivao ovog čovjeka: Effata – Otvori se! Time se jasno pokazuje kako je događaj krštenja u izravnoj i jasnoj vezi s događajem opisanim u Evanđelju. To nam svjedoči kako u obredu krštenja postoji otvaranje duhovnog uha Božjoj riječi i duhovnim sadržajima, kao i razvezivanje duhovnih spona jezika.
Krštenje je doista sakrament koji se u starini zvao prosvjetljenje, što će reći da je vjernik bivao prosvijetljen kako bi bolje čuo i vidio. Tako nas Krist Gospodin po krsnoj milosti prosvjetljuje, čime nam se otvaraju uči i driješi spona jezika na duhovnoj razini. Snagom tog prosvjetljenja pozvani smo slušati Božju riječ, to jest osposobljeni smo čitati s Božjih usana svaku riječ koju izgovara, kako bismo potom mogli i usnama svjedočiti pred ljudima. Oslobađajući nas mraka grijeha, Crkva čini isto što je učinio Gospodin Isus gluhom mucavcu iz današnjeg Evanđelja. Tek kad smo oslobođeni tame zla i grijeha u kojoj se nalazi ljudski rod, onda smo istinski ozdravljeni i možemo razgovijetno naviještati dobrotu Božju i milosti koje nam je udijelio. Raspoložimo se i sami dopuštajući Gospodinu takav čudesno zahvat i nad našim životom, kako bismo se oslobodili gluhoće i mucanja ovoga svijeta koja nas prati onda kad ne razaznajemo jasno Božju riječ i ne uspijevamo svoje riječi suobličiti riječi njegovoj, jer nije jasno ušla u naše uši. Upalimo i mi svjetlo koje nam je zasvijetlilo na krštenju, kako bi se i na nama ostvarilo čudo Isusove božanske snage, te kako bismo i sami mogli posvjedočiti: Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.