3. uskrsna nedjelja – C
U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Ivan opisuje Isusovo treće ukazanje svojim učenicima, i to u Galileji kamo im je, nakon što je uskrsnuo, zapovjedio da dođu. No, kako vidimo iz teksta, oni su došli u Galileju, prilično zbunjeni. Nisu znali što im je činiti, niti što Gospodin od njih hoće. Prije, dok ih je on vodio, raspoređivao im je dužnosti i nisu morali razbijati glavu smišljajući zadaće, planove i obveze. O svemu je vodio brigu Gospodin, koji ih je tada pozvao s Galilejskoga mora obećavši Petru i drugovima da će ljude loviti. Oni su doista bili uvjereni da je on svoje obećanje ispunio u razdoblju uspješnog djelovanja i okupljanja mnoštva naroda koji je išao za njima, slušalo učitelja, čemu su i sami davali svoj doprinos. Nisu ni slutili da je to obećanje bilo dano tek kao nagovještaj postuskrsne plodnosti njihova propovijedanja. I mada su se s uskrslim Gospodinom do tada susreli dvaput, u dvorani posljednje večere, ipak im još uvijek to sve djelovalo čudno i zbunjujuće. Svaki put je on iščeznuo njihovim očima, te im je njegov trag blijedio pred očima, a da nisu niti znali što točno o njemu vjerovati.
I dok tako iščekuju u Galileji, u sveopćoj neizvjesnosti, Petar se odlučuje prikratiti vrijeme ribareći, kao što je nekada činio, a njegovi prijatelji odluče ići s njime. Petrovu inicijativu može razumjeti svatko tko je imao iskustva s ribarenjem, jer tko je oprobao izazov ribolova, teško može odoljeti prigodi poput one koja se ukazala skupini apostola i učenika, da ponovno, nakon tri godine, opet bace mreže kušajući ribolovačku sreću.
Njihovo duhovno stanje i pokušaj da aktivnošću skrate vrijeme odraz je i slika i nas kršćana današnjice, koji, manje više, uronjeni u svakodnevnicu isto tako stojimo na obali života, nesigurni, zbunjeni i izgubljeni. Ne osjećamo uvijek živom i djelotvornom njegovu uskrsnu prisutnost u svome životu, niti značenje uskrsnuća . Ne znamo uvijek što nam je činiti ni kako se Bogu potpuno darovati. Ne znamo točno što on očekuje i hoće od nas u životu, te nam se čini najlogičnijim svoje vrijeme ispuniti profesionalnom aktivnošću. No kao što ni apostoli nisu imali uspjeha u ribolovu, tako je i naša svakodnevnica besplodna ukoliko nije prožeta sviješću prisutnosti uskrslog Gospodina.
Kao što je Gospodin onda, pozivajući ih da bace mreže prema njegovoj uputi, učinio plodnim njihov napor, i nama danas ne preostaje drugo nego poći njihovim stopama. Stvarne životne plodnosti, pa ni uspjeha, nema u izvanjskom ljudskom aktivizmu, kojim čovjek, istina, do neke mjere može zasititi svoje potrebe, ali ne može pronaći ispunjenje. U slučaju apostola prazne mreže odraz su takvog života. Uložen je napor, a rezultat je oskudan, dapače nikakav. Tek kad se sluša riječ Uskrsloga, koji usmjerava i obogaćuje i naše djelovanje, onda tek ostvarujemo pravi uspjeh, te uloženi napor postiže svoj smisao. Stoga nam Ivan pruža stvarno rješenje za život svakodnevnice, radi čega je ispričao i ovaj događaj o ukazanju Uskrsloga na Galilejskom moru. I sam je trebao dati odgovor kršćanima koji su se pitali o Kristovu drugom dolasku ili su sumnjali u njegovo uskrsnuće, jer im je uslijed zbunjenosti i slabosti njegov lik blijedio pred očima. Ivan im kao odgovor opisuje ovo apostolsko iskustvo koje se također odlikuje nesnalaženjem i slabošću, ali isto tako svjedoči o potrebi da se uskrslog Gospodina doživi u svakodnevnim aktivnostima, ma koliko nas vremensko razdoblje dijelilo od tog najznačajnijeg događaja u ljudskoj povijesti. Zato i nama treba biti jasno da je Uskrsli jednako daleko od svojih učenika, kao i od onih vjernika kojima Ivan koncem prvoga stoljeća upravlja svoje Evanđelje, ili pak nas vjernika 21. stoljeća. Ako je Kristovo uskrsnuće tlapnja i neistina, onda je udaljeno od nas onoliko koliko može biti udaljena smrt od života, nepostojanje od postojanja, laž od istine. Ukoliko je, međutim, njegovo uskrsnuće istina, kao što jest, onda je jednako blizu svojim apostolima, Ivanovim vjernicima i nama, jer za njega nema barijera prostora i vremena.
Vrijeme nam je stoga posvetiti svoju svakodnevnicu snagom uskrslog Gospodina, pouzdavajući se u njegovo vodstvo i u hranu života koju je on za nas pripremio i želi s nama blagovati. Ne možemo niti izraziti koliko je dragocjeno prepoznati ga na obali našeg življenja i onkraj djelovanja, kao što je to učinio ljubljeni učenik, tako da cijelo naše biće može biti prožeto njegovom uskrsnom slavom. Isto tako je žurno i neodgodivo zaplivatii prema njemu svim žarom, kao što je to Petar učinio. Neka nam riječ svetog Evanđelja bude dodatni poticaj da tražimo i doživljavamo Gospodnje uskrsnuće uslijed svakodnevnih briga i nedoumica, te da žarom vjere i ljubavi svladavamo svako kolebanje i nedoumicu koja nas prati na putu života vjere.