27. nedjelja kroz godinu – A
Posljednjih tjedana slušamo prispodobe o kraljevstvu Božjemu u kojima se Gospodin služi slikama iz radničkog života svoga vremena. U tom duhu pričao je prispodobe o gospodaru vinograda i radnicima koje šalje u vinograd. Gospodar vinograda je ujedno i glava obitelji koji šalje i svoje sinove da rade u vinogradu, o čemu smo čitali Evanđelje prošle nedjelje. U tim prispodobama, uključujući i današnju, Gospodin je u prvi plan isticao stav radnika prema radu u vinogradu, to jest prema samome gospodaru, što je onda povlačilo posljedice i prema drugim ljudima. Služeći se tom slikom Isus je htio ukazati na ponašanje izabranog Božjeg naroda, kako prema drugim narodima, tako i prema pojedinim članovima i skupinama svoga naroda. Tako je židovski narod imao apsolutno negativan stav prema mogućnosti da se spasenje navijesti i drugim narodima, to jest da pogani postanu zajedničari iste vjere u Boga. Osim toga uskraćivali su i carinicima i grešnicima svoga naroda mogućnost spasenja. Gospodin je stav prema poganima orisao kao stav zavidnih radnika, a onaj prema grešnicima i carinicima kao stav nedosljednog sina. U svakoj od ovih prispodoba u pozadini se razaznaje lik gospodara koji prispodobljuje Boga, a koji treba razumjeti kako ne bismo imali predrasude o Bogu i njegovu odnosu prema čovjeku.
Današnja prispodoba više od dvije prethodne naglasak stavlja na radnike, premda bi se i danas pozornim iščitavanjem i razmišljanjem moglo uočiti još zauzetiji lik Boga kao Oca nebeskoga koji ide dotle da žrtvuje svoga Sina za spas vinograda. No ipak svoju ćemo pozornost posvetiti više radnicima nego gospodaru vinograda koji neobičnim pristupom želi dokinuti predrasude među ljudima i pokazati svoju ljubav pokazujući se kao jedini gospodar spasenja. Dok su u prethodne dvije prispodobe radnici su bili prozvani zbog zavisti, a sin zbog lijenosti i nedosljednosti, u današnjoj prispodobi radnicima se pripisuje krajnja zloća koja se pokazuje stupnjevito, zbog čega se ova prispodoba i zove prispodoba o zlim vinogradarima. Ovu prispodobu može dobro razumjeti svatko tko je imao prigodu na svojoj koži osjetiti što znači imati nesposobne ili zločeste zaposlenike, ili uopće bilo tko kod koga su radili nemarni radnici. Primjeri za to se mogu vidjeti u državnim poduzećima i javnim ustanovama gdje oni koji rade ne rade svjesni odgovornosti pred Bogom, nego samo da se brzo i jeftino, bezbolno i bezobzirno domognu novca i zarade. Takvi ne rade poštujući vlasnika, napose ako vlasnik nije poznat imenom i prezimenom, niti rade kako bi bili na usluzi drugima, nego isključivo za svoj džep i probitak.
Upravo takvim radnicima Isus prispodobljuje svoje sunarodnjake u današnjoj prispodobi. Njihova zloća se pokazuje u lepezi od koristoljublja i prevare, do pljačke i ubojstva iz interesa, ne prežući ubiti čak niti gospodareva sina kako bi se domogli njegove baštine. U biti vidi se kako jedno zlo povlači drugo, o čemu nam svjedoče mnogi primjeri i danas. Kad netko krene putem zla, nađe se na sklisku terenu, te jedno zlo zove drugo. Čim pojedinac počne ravnati se po interesu, poraste mu apetit te poželi tuđe, a kad se zapetljao u klupko krađe i pronevjere, onda je spreman dići ruku na drugoga kako bi prikrio svoje zlo. Svako od spomenutih nedjela na koje su spremni zli radnici govori o njihovom nepoštivanju gospodara koji im je bio iskazao dobročinstvo primivši ih u vinograd, što su oni bezočno zloporabili. Za sva primljena dobra oni su uzvratili zlom buneći se protiv gospodara i progoneći i ubijajući njegove glasnike koji su ih pozivali na obraćenje i mir.
Noseći sržnu poruku preispitivanja svoga odnosa prema Bogu, Gospodinu i Gospodaru, današnje Evanđelje poziva i nas kršćane na preispitivanje, ma koliko je poruka bila upućena izabranom Božjem narodu kao prigovor što su odbacili i samog Sina Božjega. I danas svaki od nas, odnoseći se nehajno prema Božjoj volji i Božjoj riječi, odbacuje Božje glasnike. Neslušajući upućenu poruku, progonimo, otklanjamo i uklanjamo Božje poslanike, pa čak i samog Sina Božjega, Božju Riječ koja nam je također bila upućena. Svaki naš neposluh i grijeh, svako odbijanje Božje volje, na neki način je zagušivanje i ubijanje Sina Božjega u nama.
Stoga nam je ova prispodoba upućena kao poziv na obraćenje, kako bismo mi svojim životom i svjedočenjem, u društvu i vremenu u kojemu živimo, bili narod koji je prigrlio kraljevstvo Božje i donosi njegove plodove. Budimo stoga dobri a ne zli radnici u vinogradu Božjemu, jer Božja plodnost i dobrota prema svijetu najbolje se pokazuje preko naših djela. Urod i plodovi o kojima se govori u Evanđelju nisu drugo doli svetost naših života kojom uzvraćamo na povjerenje koje nam je Bog iskazao pozvavši nas u svoj vinograd, kako bismo bilo dionici njegove dobrote i baštine, a ne izopačeni umovi koji misle da Božjom baštinom mogu raspolagati po vlastitom nahođenju. Ne dopustimo stoga da Gospodin od nas uzme kraljevstvo Božje, nego budimo njegovi revni svjedoci, kako bismo i sami primili obilje njegove punine u životu vječnom.
