Uskrs 2013.
Vazmeno otajstvo Gospodinovo koje slavimo velika je škola i pobjeda života. Ne samo što je Gospodin Isus došao u smrtni svijet, nego se htio potpuno podložiti svim njegovim zakonitostima, što također znači i mogućem grijehu i nepravdi, muci i smrti koji kraljuju u ovome svijetu. Baš to se i dogodilo na Kalvariji, ali je on odatle, s dna poniženja, počeo izgrađivati novi život. Upravo kad se činilo da je njegov život pobijeđen, te se poput ostalih slio u rijeku prolaznosti, on je na dan uskrsnuća započeo živjeti novim i savršenijim životom. Počeo je živjeti besmrtnom slavom kojom je obdario svoju ljudsku narav, a time i svaki ljudski život koji se njemu suobličuje. Od trenutka kad je veliki svećenik savjetovao da je bolje da jedan čovjek umre za narod, židovi su odlučili pribjeći toj oportunističkoj politici i procjeni ne shvaćajući da nevini život vrijedi beskrajno, te da bi ga trebali štiti svojim životima sve do smrti. Oni su se pak poslužili smrću jednoga čovjeka kako bi svom narodu osigurali izvanjsku blagodat i sigurnost pod okriljem moćnih Rimljana. Pogazili su život Božjeg Pravednika i Mesije u ime političkih interesa i zemaljskoga blagostanja.
Na žalost i naše današnje društvo je puno kompromisa nauštrb čovjeka, poput društva koje je osudilo Gospodina. Oblici života koje uzdižemo i promičemo samo su oblici umiranja i polovičnog života. Naše društvo i mentalitet ovoga svijeta popularizira samo one vremenite, točnije kratkotrajne i privremene oblike života, svjesno otklanjajući od nas duhovne i vječne vrijednosti. Uronjeni smo u svijet površnosti, koje nas sprječava da se radikalno opredijelimo za novi život koji nam je donio uskrsli Gospodin. Doista bismo se trebali osloboditi zemaljskih spona, jer dok još ljudski razmišljamo, zaodjenuti smo starim čovjekom, umjesto da on u nama potpuno umre, te da ga pokopamo i ostavimo da on bude za nas prošlost. Dok životom smatramo samo život za ovo izvanjsko, ne posvećujemo se uskrslom čovjeku koji po Kristu živi za budućnost. Živimo, na žalost, u civilizaciji koja promiče privide života, ne želeći se susresti sa svojom slabovidnošću i kratkovidnošću, umjesto da očima duha zavirimo u Kristov grob i progledamo u oči novom životu, poput dvojice apostola koji povjerovaše u trenutku ulaska u kalvarijski grob.
Ono što je prorokovao veliki svećenik bilo je doista točno. Jedan je čovjek umro za narod, to jest za narode. Točnije, Isus je umro da raspršene sinove Božje okupi u jedno podarujući im život vječni. Proročanstvu koje je izrekao veliki svećenik Bog je, međutim, dao nešto drukčiji smisao nego što su mu davali oni. Dok su oni držali da će mirnije živjeti ako ušutkaju i ubiju Sina božjega, Bog se pak poslužio smrću svoga Sina kako bi ljudima podario vječni život iskupljujući ih od grijeha. Svevišnji Bog je njihove opasne naume usmjerio prema svome cilju pretvarajući smrt u neprolazni život. Dok su oni oslobađali sebi prostore navodnoga života šaljući u smrt Pravednika, dotle je se Bog poslužio smrću da dadne život.
Ne živimo stoga više kao mrtvaci, jer smo po Kristu primili uskrsnu nadu! Već sada nam je odgovoriti na sve izazove živeći kao nositelji uskrsne nade, to jest živeći uskrsnim pobjednim životom. Uskrs nas poučava da ne smijemo živjeti smrtnim, zemaljskim životom na zemlji, nego onim nebeskim, besmrtnim. Uskrs nas uči da ni narod ni pojedinci ne mogu živjeti od grešnih odluka koje odišu zadahom smrti, nego samo od ispravnih, nadahnutih Duhom Božjim. Uskrsli nas danas uči da ne možemo sebi priuštiti živjeti za kratkotrajne i vremenite ciljeve, jer to bi bilo samo trošenje života. Mi smo, naprotiv, stvoreni za pobjedu života koja se ostvaruje kada se, poput svoga Gospodina, služimo životom kako bismo, umirući, drugima davali vječni i neprolazni život. Samo tako će se Uskrsli proslaviti u nama, a mi u njemu. S njime nam je pobijediti ljudsku napast da se služimo životom za smrt, umjesto da ga uzdižemo u život. Proslaviti nam se živeći za život vječni, umjesto da živimo samo za umiranje u ovome svijetu.
Zato nam je živjeti snagom vjere, prihvaćajući riječ Božu i njegovu istinu, umjesto da se prepustimo ljudskim lažima. Živjeti nam je od ljubavi Božje, umjesto od ljudskih zavodljivih obećanja koja nas vode u smrt kad našu ljubav vežu za prizemljene vrijednosti i interese. Pođimo stoga poput apostola na Kristov grob i uvjerimo se da u njemu ne vlada zadah smrti, nego da se iz njega širi dah života. Mi koji smo s Kristom suuskrsli, poput svetoga Pavla tražimo ono što je gore, a ne za zemaljskim. Kao što je Krist umro s nama i za nas, i nama je umrijeti zemaljskim oblicima života za života s Kristom, kako bismo kao nagradu primili onaj otajstveni neprolazni život u Bogu. Neka Krist bude život naš sada na zemlji, kako bismo se i mi s njime jednom pojavili u slavi, u onoj konačnoj i potpunoj pobjedi života nad smrću.
