Upisujući u kožu znakove i slike
bockanjem igle i ubrizgavanjem pigmenta,
tuša koji je neuklonjiv i neizbrisiv,
nastaje pojava zvana tetovaža.
Mnogi ljudi, napose mladi,
obilježiše tako svoja tijela
tim čudnim ‘biljegom’,
koji odražava njihova uvjerenja,
ukuse, stavove i pripadnost
do mjere da gotovo postaje religija.
A da su svjesni kako tetovaža
pokazuje opustošenu nutrinu,
često i na neukusan način,
zamislili bi se prije nego bi
izložili vlastita tijela
podlažući ih tim ‘estetskim’ zahvatima.

No kršćanin koji u duši nosi
neizbrisivi pečat Boga živoga
zna da je pozvan utisnuti
božanski biljeg u stvoreni svijet.
Ne dopušta zemaljskim i zemljanim
slikama i simbolima, idolima i likovima
da se utiskuje u njegovo biće,
nego unutarnjom Božjom snagom
obilježava stvarnost oko sebe.
Tako svojim djelima pokazuje
čime je sam opečaćen
i kome jedinome pripada,
ne samo besmrtnom dušom
stvorenom na sliku Božju,
nego i svakom porom svoga tijela.