Stvoren da po Božjem zakonu
ponese breme života,
čovjek se ipak htio osloboditi,
uvjeren da samo razumom
može dospjeti do cilja,
kako spoznaje tako života.
Tako se požurio pred rudo,
ne sluteći da će razum,
kad se oslobodi vjere,
kola života odvesti u propast.

Zato je Božji Sin poučavao
da ne smije biti ishitren
odlučujući samo po ljudsku,
vođen oholim ambicijama.
Korisnije je ponizno nositi breme
i strpljivo vući kola života
u koja je on ugradio svoj križ
kao rudo i pogonsku osovinu.
Kad su ga ljudi htjeli
upregnuti u kola politike,
odbio je kraljevske ponude.
Ali kad je došao njegov čas,
nije se izmaknuo od odgovornosti,
nego je svoja leđa podmetnuo
da spasi posrnuloga čovjeka
ispred podivljalih kola.
Primajući na svoja leđa križ
i upravljajući njime kao rudom,
usmjerio je kola ljudskog života
prema svome kraljevstvu.