Nije lako biti stari panj,
beskoristan i isluženi,
pun rana i ožiljaka,
bez ikakve predodžbe
o smislu i budućnosti.
Nekad je sanjao budućnost
punu moći i slave,
a sada životari preživljavajući,
bez unutarnje snage i života,
bez podmlatka i grana
preko kojih pružiti ruke
boljoj i sretnijoj budućnosti.
Nekada je stajao čvrsto i ponosno,
nošen nadanjima i obećanjima,
a sada se nadanja
pretvorila u beznađe.
Očekivanje ostvarenja
svih primljenih obećanja
u njemu je ostavljalo trag
velike gorčine i tuge.
I kad je već izgubio svaku nadu,
jer u sebi nije pronalazio
više nikakvoga razloga
vjerovati u snagu života,
u njemu je naglo
zastrujao čudesan život.
Taj život nije bio plod
njegovih malaksalih sila,
jer ga nije imao odakle
takvoga iznjedriti,
već mu ga je podarila
moćna Božja Desnica
ucijepivši u njega
neizrecivu mladicu.
Tada se sjeti proročke riječi:
Evo isklijat će mladica
iz panja Jišajeva,
izdanak će izbiti
iz njegova korijena.
Bi mu sasvim dovoljno
da nastavi radosno živjeti
videći napokon smisao
svoga postojanja.