Veliki vojskovođe i pobjednici
pravili su sebi slavoluke pobjede
kako bi uzdignute glave
svečano proslavljali povratak
iz ratnih pohoda i pobjeda.
No naposljetku, međutim,
na koncu života svaki je od njih
pognuo glavu pred grobom
i njegovim skromnim otvorom
kroz koji nijedan čovjek
ne ulazi uzdignute glave,
već ponizno pognut i tih.
Pogotovo što se kroz taj
‘slavoluk’ prolazi isključivu
u jednom smjeru,
bez nade u povratak nazad.
Jedino se je Isus kao
uskrsni pobjednik vratio nazad
i u suprotnom smjeru,
te je tako postao slavodobitnik
vječne nebeske slave.
A grobni otvor njegova groba
postao je pravim slavolukom
kojim se mjeri ona pobjeda
po kojoj se stječe vječna,
neprolazna slava besmrtnosti.