Današnji čovjek i društvo posjeduju
dobro dozu društvene osjetljivosti.
Osjetljivi je na to kada pojedinci
zlorabe svoj položaj i moć,
te beskrupulozno otuđuju i
prisvajaju društvenu imovinu.
Nema toga tko ne reagira kada se
dogodi kriminal ili pljačka na
skrovit i neprimjetan način
od onih od kojih se nije očekivalo,
što je doista za svaku osudu,
te se time i bave sudovi i
druga tijela državne uprave.
No s druge pak strane sam
čovjek je neizmjerno vrijedan,
te daleko vrjedniji i svetiji
od sve zemaljske imovine.
Danas se mnogo češće nego
što se događaju zemaljske pljačke
događa pljačka i pustošenje
samog čovjeka, njegove duše
i svih mu darovanih vrednota.
No za razliku od zemaljskih pljački,
ove nitko ne primjećuje
niti na njih uopće reagira.
Osim Gospodina koji je prokazao
velikog pljačkaša naših duša
– Sotonu, želeći zaštiti iskonsko
bogatstvo ljudskoga života.
Poradi toga je u poniznosti
oplijenio samoga sebe,
te je nas ljude obogatio
darom svoga siromaštva,
oduzevši tako Sotoni svaku moć,
a oslobodivši nas ljude
koji mu bijasmo lagani plijen
i žrtve njegovih spletki.