Nekada nije bilo hladnjaka i zamrzivača,
te su ljudi morali imati kreativna rješenja
za čuvanje zimnice, za koja se kaže da su
bila kvalitetnija i zdravija od današnjih
načina čuvanja u suvremenim napravama.
Naime, stari su kopali trapove
u koje su pohranjivali hranu na način
da nije propadala, niti je gubila na kakvoći
i nakon dužeg stajanja u zemlji.
Tako su tijekom cijele zime imali
svježega povrća i voća unatoč tome
što ih u tom pasivnom razdoblju
kada zemlja ne rađa nije bilo, a nije
bilo niti razvijene trgovinske razmjene
da ih se priskrbi na drugi način.
Nešto slično je Gospodin predvidio
za nas ljude u vrijeme duhovne
hladnoće i suhoće, kada nam se čini
da nema svježih plodova na vidiku.
On je naše srce pretvorio u trap
u koji je položio svoje darove,
i svoj božanski život i ljubav,
te očekuje da na njih pazimo,
da trajno budu svježi, unatoč
izvanjskim prilikama ili neprilikama
u kojima se svakodnevno nalazimo.
Srce puno vjere i Božje milosti
čuva od hladnoće ovoga svijeta
ono najdragocjenije što imamo,
te nam omogućuje ne samo
preživjeti zimu, već i druge hraniti
obiljem darova u nj položenih.