Nastaniti se negdje znači
izgraditi, kupiti ili iznajmiti sebi
stan u koji se smjestiti bilo kao
pojedinac bilo s vlastitom obitelji.
Na žalost danas stanovi ne služe
da bi ljudi bili bliže jedni drugima
ili jedni za druge, već da se
izoliraju i ograde jedni od drugih
u svoj komoditet, anonimnost ili pak
u neredan i neuredan život.
Tako stanovi više skrivaju,
nego otkrivaju pojedince.
Za Isusa nastaniti se negdje
znači, međutim, biti za ljude
i živjeti javno i otvoreno svoj
identitet i svoje poslanje.
U tom duhu zapisa sveti Matej:
„nastani se u Kafarnaumu, uz more,
na području Zebulonovu i Naftalijevu“.
Jednako kao što se nastanio u tijelu
da bi nam otkrio svoje božanstvo,
tako se nastanjuje i prebiva
i u kafarnaumskom stanu
da očituje mesijansko poslanje
i ljudima donese svjetlo spasenja.
Od tada svaki stan i nastanjenje
ima mnogo dublji smisao
nego tome pripisuju ljudi.
Isus je postao mjera nastanjenja,
te svaki vjernički stan bi
prvotno trebao biti mjesto
Kristova nastanjenja i prebivanja
dok ne dođemo u vječne stanove
koje nam je pripravio na nebesima.