Ima ljudi kojima je teško
čekati od ljeta do ljeta,
pa traže načina i preko godine
zadržati preplanuli ten.
U tu svrhu se služe tehničkim
napravama za zračenje tijela.
Takve naprave zovemo solariji,
a odlika im je da imaju
ultraljubičaste cijevi i lampe
kojima oponašaju svjetlost
poput sunčeve svjetlosti,
što za učinak ima tamnjenje kože.
No osim u estetske svrhe,
solariji se mogu koristiti i u
medicinske svrhe, osobito
za liječenje kožnih bolesti.

Takva potreba da se izloži
sunčevim zrakama čovjeku
dolazi iznutra iz duše.
No čovjek mnogo manje vodi
brigu o duhovnoj estetici
i zdravlju, nego o onoj tjelesnoj.
Kada bi barem bio toliko skrban
izlagati dušu Božjemu Suncu
kao što čini da zadovolji
svoje zemaljske potrebe.
A Božji Sin nam nije donio s neba
imitaciju ili privid Božjeg Svjetla,
već samo Svjetlo u svome biću,
čime je postao naš duhovni solarij.
I da bi nam omogućio primiti ga
i njime dušu osvijetliti i ogrijati,
on se sve na našu mjeru,
čime nam je učinio dostupnim
i prihvatljivim njegov vječni sjaj
i neugasivi božanski žar.

4. nedjelja kroz godinu – A

Kad je Isus započeo svoje djelovanje, nije došao tek da zadovolji određenu formu, niti samo da odradi povjereno poslanje, već mu je bila želja i cilj da dođe do svojih sugovornika, te da u njima proizvede željeni učinak. Uostalom, došao je radi njih i njihova spasenja. Zato nije mogao ne voditi računa o svojim sugovornicima, to jest slušateljima njegove radosne vijesti koji su mu postali i učenicima. Današnji evanđeoski odlomak svjedoči upravo o tome. Sveti Matej, naime, na početku Isusova naviještanja donosi Govor na gori koji započinje navještajem blaženstava koja su jedna vrsta proglasa kraljevstva nebeskoga, to jest one radikalne novosti koju on donosi svijetu i naviješta kao Sin Božji. Upravo radi pedagogije njegova navještaja valja istaknuti da on ne govori na pamet, bez uvida u stanje svoga naroda, već iznosi ovaj programatski govor iz kojeg se jasno uočava da mu nije promaklo ono najbitnije, što redovito ljudima promakne. Naprotiv, on je sigurno dobro ‘snimio’ situaciju prije nego je započeo djelovati i naviještati svoju božansku istinu.

Isus nije djelovao samo zato što je imao nešto reći svijetu, već je htio da njegovo djelovanje i njegove riječi imaju čvrstu sponu sa životom onih koji ga slušaju. Kada je izgovarao riječi, doista je doticao ljudske živote i njihove životne sudbine, ponekada vrlo teške i nepodnošljive, pa je zato jasno da je mnoštvo dolazilo želeći se nahraniti utjehom njegova navještaja. Njegov nastup nije bila demagogija i zavođenje neupućenih ljudi, već se je najprije osvjedočio o stvarnom stanju naroda i jasno provjerio što se događa u svijetu oko njega. A onda kad je jednom progovorio, njegove riječi su bile ljekovite i osvajale su srca ljudi jer je dobro znao što im treba navijestiti, suživljen s njihovom životnom situacijom.