Slikarstvo je grana umjetnosti,
a umjetnici koji se njome bave
nastoje unutarnji doživljaj
i umjetničku viziju staviti na
papir ili platno, drvo ili zid.
Tako slika nastaje i izranja
iz umjetnikove tišine,
te bez riječi, svojom tišinom
glasno svjedoči o dinamizmu
koji se zbio u umjetnikovoj duši.
No slikarstvo je božanska stvarnost,
jer je sojom metodom tek odraz
onoga što se zbiva u Božjoj duši.
U vječnim božanskim odnosima
Presveta Trojica se ljube na
savršen način do mjere da je Sin
savršena i potpuna slika Očeva.
On je odraz Božje tišine i u tišini,
bez riječi, izriče savršeno lice Očevo.
Kao takav, u jednostavnosti i tišini,
došao je među nas kao vidljiva slika
vječnoga i nevidljivoga Boga.
U nama je time obnovio svijest
da smo i sami stvoreni na sliku Božju,
te da uz njegovu pomoć trebamo
i možemo vjerno i vjerodostojno
svjedočiti da smo i sami izišli
iz dubine i tišine njegova bića.