Govoreći o potrebi otkupljenja,
sveti Pavao je stanje pada
i grijeha prvoga čovjeka
prispodobio potpisivanju zadužnice.
Adam je, dakle, vlastoručno
potpisao ispravu o zaduživanju
kod sotone koji ga je svjesno
doveo do sloma, pri čemu se
svjesno i voljno lišio svih
Božjih dobara, otišavši pri tom
u neizdrživo dužničko ropstvo.
No dobro Bog u svojoj ljubavi
nije ga ostavio pod vlašću sotone,
već se po svome Sinu patniku
očitovao kao milosrdni spasitelj,
te će sveti Pavao napisati Kološanima:
„Milostivo nam je oprostio prijestupe,
izbrisao zadužnicu koja propisima
bijaše protiv nas, protivila nam se.
Nju on ukloni pribivši je na križ.“
Od tada je, po Križu Kristovu,
čovjek ponovno zadobio slobodu,
te uživa obilje darova koje mu je
Otac nebeski pripravio.