7. nedjelja kroz godinu – C

Neupitno je i potpuno očito da smo mi ljudi ograničena bića. Ali bića koja po Božjem daru teže prijeći iz ograničenosti u neograničen život, jer u sebi nosimo žeđ za neograničenošću. Sve to izražavamo potrebom za uzvišenim životom koji nadilazi granice vremena i prostora, skučenih odnosa i krutih ostvarenja. Koliko smo ograničeni možemo razumjeti ako iskreno promatramo sami sebe. U tome nam može pomoći i današnji evanđeoski odlomak u kojem nam Isus skreće pozornost upravo na mnoga od ograničenja kojima smo podložni i podliježemo. Ograničenost pokazujemo onda kad mrzimo neprijatelje, kad činimo zlo svojim mrziteljima, kada proklinjemo one koji nas proklinju i zlostavljamo one koji nas zlostavljaju. Ograničeni smo jer ne znamo pružiti drugi obraz, a ne znamo niti odustati od potraživanja dobara koja nam drugi otuđuju. Jednako samo ograničeni kad ne znamo velikodušno davati onima koji ištu, te kada ne znamo mi prvi činiti ono što želimo da bude nama. Tako smo razapeti između želja i ograničenja, između mogućnosti i potreba. A ono što nas čini posebno ograničenima je probitak i osvetoljubivost, zlo koje nam drugi čine, mržnja i nepravde koje nam nanose kad nas zakidaju i potkradaju. Međutim, ne treba smetnuti s uma da nas jednako tako mogu ograničiti i dobročinstva kojima nas drugi obdaruju onda kad ih čine ne poradi dobra, već poradi vlastite koristi. Ograničava nas sve ono i svi oni koji nas navode na lošu reakciju, na osvetu, na uzvraćanje, na uskraćivanje pomirenja, ne pružanje dobara i dužne pomoći.

Doista je mnogo toga što nas ograničava, to jest ne dopušta nam da budemo slobodni u sebi, jer unutarnja sloboda je ključ nadilaženja svih ograničenja i okvira. Jednako nas može ograničiti zlo, kao i lažno ili prividno dobro, mržnja kao i lažna ljubav, laž kao i nedovoljno jasna istina. No na žalost, kao ljudi sami smo krivi za svoja ograničenja, jer ili ne želimo izići iz svoje ograničenosti, ili ne znamo to učiniti. Ili samo sebe zavaravamo ili dopuštamo da nas drugi uvjere nedostatnim dokazima da ostanemo u okvirima koje bismo navodno htjeli izbjeći. Toliko smo ograničeni da onda i kada želimo izići iz okvira svoje ograničenosti, to činimo na krivi način. A krvi način je da to želimo postići samostalno i reagirajući isključivo na ljudski način. Taj ljudski način pretpostavlja da zaboravljamo da nas Bog želi izvesti iz ograničenosti i uvesti u neograničeni život, ili mu pak ne vjerujemo da to želi i da oko toga skrbi.